Probably... Nadahnuta, diskretna reklama za “vjerojatno najbolje pivo na svijetu”, mogla bi se koristiti i kada se govori o Hrvatskoj.
Ta, vječito namrgođena država vjerojatno ima najljepše more na svijetu, vjerojatno i najljepše žene i, vjerojatno igra najbolji nogomet. Vjerojatno je Modrić najbolji playmaker u Europi, vjerojatno Perišić spada među najbolje napadače na Starom kontinentu. Ipak, Hrvatska nije uspjela u namjeri ostvariti značajniji rezultat na Euru, a svi su se nadali da će ova generacija napokon izaći iz sjene Ćirinih “vatrenih”.
Nitko nije siguran da je Ante Čačić kriv za mršavi rezultat, iako ga stršljenovi ubadaju sa svih strana. Ponajviše Ćiro Blažević, jer nije “poslušao staru budalu” i u momčad gurnuo potentnog Pjacu. Ima u toj kritici i ljubomore, vraćaju se stari dugovi...
Jučer sam svratio do “Buržuja”, koji pored čuvene bazilike Sacre Coeur uramljuje slike. Donio sam stranicu L’Equipea, na kojoj je Ante Čačić od novinara najkvalitetnijeg sportskog dnevnika na svijetu, proglašen najboljim trenerom prvog kruga. Uramio sam tu stranicu i nosim je u Zagreb, jer, to je najveće priznanje koje je dobio u karijeri. To su bili dani najveće Čačićeve slave. No, nakon poezije, došla je - proza. Hrvatska nije prošla u četvrtfinale, spotaknula se na “uvijek neugodni” Portugal, na površinu se izvlače pitanja - tko je zakazao? Između ostalih i Čačić! On je komponirao momčad, on je inzistirao na Badelju, on je maknuo Brozovića s prirodne pozicije, on je gurao Mandžukića, iako je Kalinić, što se pokazalo protiv Španjolske, bio u boljoj formi, on je Pjacu stavljao u 110. minuti.
On je imao viziju, koja je završila iza desetog mjesta, unatoč komplimentima za briljantni nogomet, koji je Hrvatska igrala na uvodnim utakmicama. Od te istine ne može pobjeći, ma kako ona neugodno zvučala.
Nije mi se svidio ni odnos prema novinarima. Napao je medije, jer samo njih smije napasti, a zaboravlja da su mu mediji u karijeri bili vjetar u leđa. Nadam se da nije zaboravio koliko su mu prostora posvetili pokojni Darko Tironi i njegov najveći pobornik Boris Ćosić, tada šefovi nogometne rubrike Sportskih novosti. Nakon Portugala je rekao: “Pred nama je novi veliki posao, kvalifikacije za SP. Nemamo previše vremena...”.
Istina je da vremena nema, istina je također da nije vrijeme za svađe, prepirke, predbacivanja. Na žalost, kako kaže Marko Mlinarić - šteta za veliku generaciju igrača što nisu ostvarili bolji rezultat. Imali su kapacitet. “Moja generacija u Dinamu osvojila je prvenstvo nakon 24 godine čekanja i dva kupa. Nešto smo napravili. A ‘vatreni’? Definitivno nešto fali, iako ne želim ulaziti u srž, u čemu je falinga? Ali, nekaj fali!” Vjerojatno...