Bivši izbornik Vatrenih Ante Čačić priopćenjem se obratio hrvatskoj javnosti, vjerojatno će, kad se slegne prašina, biti na raspolaganju za duži razgovor i konkretna pitanja. Jučer smo ipak uspjeli doprijeti do jednog člana sad već bivšeg stožera.
Čačićev pomoćnik Ante Miše bio je spreman za razgovor.
- Hrvatska je, hvala Bogu, iznad svih nas. Kad nemaš rezultat, onda moraš otići, nema tu neke velike filozofije - kazao nam je u uvodu Miše.
Nas je zanimalo što se to dogodilo s Vatrenima, zašto su u posljednjim utakmicama tako loše izgledali, da bi sve kulminiralo protiv Finske. Miše je stalno bio s reprezentativcima, što je on osjećao, je li vidio nešto što bi nagovijestilo takav rasplet?
- Moram vam kazati da je atmosfera na svim našim okupljanjima prije utakmica uvijek bila sjajna! Ali zaista sjajna... Ne bih mogao za nekoga ili za bilo koji događaj reći neku ružnu riječ. Ako je nešto vrijedilo, onda je vrijedila ta atmosfera. Meni će to sjajno ozračje u reprezentaciji ostati u sjećanju cijeli život.
Bez krivog pogleda
Dobro, a kako je bilo na treninzima, je li tamo sve štimalo?
- Ma, rad na treninzima je bio super. Dakle, u dvije godine nije bilo ni jednog ispada na treningu, baš ni jednog. To je, da vam kažem, zapravo nevjerojatno. Uvijek se negdje nešto mora dogoditi, jednostavno mora... Kod nas se nikad ništa nije dogodilo, sve je bilo super. Pazite, ni jedna nesuglasica, ni jedan krivi pogled. Nikada, baš nikada.
Onda je malo zastao...
- Sad više ne znam... Možda se trebalo nešto dogoditi, da bude drukčije? Zaista je sve bilo više nego sjajno, nemam što kazati.
Pitali smo Antu je li ponekad imao dojam da igrači ne doživljavaju izbornika Čačića, da ga ne slušaju, ili nešto u tom stilu?
- Bože sačuvaj! Dapače, igrači su maksimalno respektirali izbornika Čačića i davali su mu veliku podršku. To pouzdano znam jer sam sve vidio i doživio. Svi smo vjerovali jedni u druge, bili jedni uz druge, igrači i stožer. Od prvog dana do utakmice s Finskom.
Onda je još nešto želio istaknuti...
- Pa, kazat ću vam i ovo.. I kad smo u zadnje vrijeme zapeli s rezultatima i kad nam nije išlo kako smo htjeli, atmosfera u reprezentaciji nije se kvarila, i dalje je bila odlična. Ali na terenu nismo dobro izgledali i onda je zaista normalno da je došlo do promjene. Zaista, ništa nisam primijetio što bi ukazivalo na bilo kakve poremećaje.
Pa k vragu, gdje je onda zapelo po vašem mišljenju? Sve je bilo super, a igra i rezultati nisu bili takvi? S obzirom na to kakve igrače ste imali u rosteru, zar to nije onda pomalo nevjerojatno?
- Gledajte, i meni će trebati neko vrijeme da posložim razmišljanja, sad zaista nemam sve odgovore. Jer, zaista nitko od nas nije očekivao da ćemo odigrati neodlučeno s Finskom. Svi smo bili uvjereni da ćemo pobijediti i da ćemo u zadnjoj utakmici u Ukrajini igrati za prvo mjesto.
Idealan teren
Sve u redu, ali kako je moguće da smo se zadnjih 25 minuta protiv Finaca onako branili, grčevito pokušali zadržati tih 1:0. Na kraju nije uspjelo...
- Nije Ante Čačić kazao igračima da se onako povuku, nije im to kazao nitko. Ne znam što se tada dogodilo. Od čega je nastao taj strah? Imali smo idealan teren na Rujevici koji nam je odgovarao, do 55. minute Finci nam nisu ušli u našu trećinu igrališta. A onda smo se, majke ti mile, zadnjih 15-20 minuta branili i panično izbacivali lopte. Umjesto da nastavimo igrati mirno, da zabijemo još jedan. Luka Modrić je igrao na visokoj razini, Rakitić je bio solidan, ali nije to bilo ono što smo od njega očekivali. No, to nije bilo njegovo pravo mjesto. Makar u Barceloni to zna igrati uz Busquetsa. Nismo imali Badelja... Kažem, treba mi još vremena da sve to analiziram.