Toni Kukoč postao je četvrti Hrvat u košarkaškoj Kući slave krovne svjetske košarkaške organizacije (FIBA), Kući slave, koja je smještena u mjestašcu Mies pokraj Ženeve. Dogodilo se u subotu na velikoj svečanosti, na kojoj su još inaugurirani američki Dream Team (kao prva momčad uopće), Shaquille O’Neal, Razija Mujanović, Dušan Ivković, Pero Cameron, Micky Berkowitz i Valdis Valters.
Mnogi su mišljenja da je legendarna “sedmica” mjesto u Kući slave zaslužila daleko prije, ionako je već jedanaest godina prošlo otkako je odigrao posljednju utakmicu u dresu Milwaukee Bucksa. Kukoč se time ne opterećuje, kao što se malo čime opterećuje i nije od onih koji bi sebe reklamirao uzduž i poprijeko.
- Kako je bilo? Ha, ne znam što da kažem. Bilo je dobro - rekao je nakon što smo konačno uspostavili glasovni kontakt.
- Bila su općenito dva lijepa dana u Ženevi. Imao sam priliku otići i do Olimpijskog muzeja u Lausanni, primanje je bilo kakvo je uobičajeno u tim prilikama, a najljepše od svega jest što sam se ponovo susreo i mogao popričati s ljudima koje odavno znam, ali ih dugo nisam vidio. Od Dude Ivkovića, Pere Camerona, Raze Mujanović, Admirala Robinsona... To su prilike u kojima se uglavnom evociraju uspomene na dobra, stara vremena.
All hail the 2017 #FIBAHoF class - Dream Team, Kukoc, Duda, Berκovich, Vatlers and morehttps://t.co/AOn0HNTmtv pic.twitter.com/0r1mwrG1cJ
— Eurohoops.net (@Eurohoopsnet) October 1, 2017
Takvih uspomena je pregršt u karijeri 49-godišnjeg Splićanina.
- Oduševio me Pero Cameron. On je stvarno bio šokiran što su ga izabrali u Kuću slave. Kad je čuo da je nominiran, odnosno da je u krugu 150 predloženih, već je tada zaključio da je to super. Rekao mi je da se šokirao kad su mu javili da je izabran, za njega je to čudo, ali Pero je bio odličan košarkaš i zaslužio je svoje mjesto. Osim toga, on je super osoba.
Šalu na stranu, sada je već u dvije Kuće slavnih. Prije šest godina postao je dio Kuće slave splitskog sporta, od subote je u Kući slave FIBA-e. Kad će u treću? Onu u Springfieldu.
- Ne znam, ne mogu ja to znati. Bilo bi lijepo da se dogodi. Mislim da sam ja svoj dio napravio i ne opterećujem se time.
Mnogi smatraju da ga to neće zaobići.
- Bolje je da tako misle, ha, ha...
Još malo pa će proći mjesec dana od famoznog 10. rujna, Dana D hrvatske košarke i još jednog teškog razočaranja učinkom reprezentacije. Opet smo se sudarili sa stvarnošću koja sugerira da naša košarka nije dio europske elite, Rusija nas je prebila u toj osmini finala u Istanbulu.
Kako je sve to vidio Kukoč s distance iz Chicaga, ali i kao važan dio Stručnog savjeta Hrvatskog košarkaškog saveza?
- Nema tu puno razgovora. Neke smo stvari znali otprije, neke su se potvrdile, a najgore je što smo ostali bez rezultata i pritom nismo ništa napravili za budućnost reprezentacije. Šteta je što Europsko prvenstvo nismo iskoristili da pružimo priliku petorici mlađih igrača, ništa ne bismo izgubili što se rezultata tiče, a u projekciji onoga što dolazi, bili bismo na dobitku. Sada nas taj posao ionako čeka, svakako nas očekuje pomlađivanje. Moje je mišljenje da u toj reprezentaciji najstariji igrači moraju biti Bojan Bogdanović i Dario Šarić. Puno je posla pred nama, sa svim igračima od kojih očekujemo da će igrati za reprezentaciju, morat ćemo razgovarati, morat ćemo raditi na stvaranju osjećaja zajedništva, međusobnog povjerenja i prijateljstva. Jedino tako ćemo krenuti naprijed, to su osnovne stvari na kojima reprezentacija može funkcionirati. Naravno, da bi to bilo tako, svi se oni moraju odazvati u reprezentaciju.
Upravo je to bio problem ovoga ljeta. Na ovaj ili onaj način reprezentaciju su eskivirali baš ti mlađi igrači poput Marija Hezonje, Ivice Zupca, Ante Žižića... Ne želimo ispasti odvjetnici Ace Petrovića, ali sumnjamo da oni ne bi bili u reprezentaciji da su se odazvali na pripreme.
Razgovori u SAD-u
- Ja ne znam koji su pojedinačni razlozi njihovih odustajanja. To sa zahtjevima njihovih klubova da ostanu u SAD-u i treniraju malo je prozirno. Ako se moglo prije igrati, može se i sada, ali nećemo sada od toga raditi dramu nego nastojati popraviti stvari. Vjerujem da ćemo se naći sa svima. Konkretno, ja ću kroz ovu sezonu NBA lige nastojati razgovarati sa svima, objasniti im naše ideje i što očekujemo od njih.
U međuvremenu će krenuti kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, bez igrača iz NBA lige i bez igrača iz Eurolige. Opravdan je strah da bi Hrvatska mogla propustiti svjetsko prvenstvo i tako ostati bez velikog natjecanja sve do 2021. godine kad je sljedeće europsko prvenstvo.
- Ne bih bio tako pesimističan. Ne znam omjere u svim reprezentacijama, ali kako će nama nedostajati igrača, tako će i drugima. Nije lako i neće biti lako. Zbog toga je još veća šteta što smo na Europskom prvenstvu propustili gurnuti u ozbiljniju rotaciju više mladih igrača. Konkretno one koji su bili na turneji u Kini. Sigurno su mogli igrati protiv lošijih suparnika, stjecati osjećaj igranja za reprezentaciju. Te smo njihove minute mogli pretrpjeti, ne moraju se nužno dobivati utakmice 30 razlike.
Spasitelj pa škovaca
Nakon svega, nakon što se balon optimizma prekomjerno napuhao, još brže se ispuhao i otpuhao hrvatsku košarku u depresiju.
- Mene to nije obeshrabrilo, ali mi je krivo. Možda sam i ja kriv što nisam inzistirao na drukčijem sastavu reprezentacije. Možda nam se tada ne bi stalno ponavljale iste stvari. Činjenica je da naša reprezentacija nema kulturu igranja i nema sustav igre. Previše ovisimo o učinku pojedinaca. Ako taj netko stavi 35 poena, onda ćemo biti u prilici dobiti utakmicu. Ako ne stavi, mi glatko gubimo. To nije to. Utakmice se moraju pobjeđivati sustavom u kojemu svatko zna što mu je raditi, gdje je sve postavljeno u detalje...
Tako smo došli do Darija Šarića i njegove uloge u toj reprezentaciji. E, tu se Kukoč malo ražestio, glas mu se podigao za poneku oktavu.
- To je meni...
Nije završio rečenicu. Možda je htio opsovati, reći neku neprimjerenu riječ.
- Otkako je počeo igrati košarku, njemu je na teret stavljena uloga spasitelja. Kakav spasitelj? Glupo je razgovarati na takav način, ne može jedan igrač, koliko god dobar bio, biti spasitelj. Njemu u ovom trenutku treba ruka pomoći, a vidim da je otvorena sezona pljucanja po njemu. Nije baš prošlo puno vremena otkako su svi tvrdili da je zaslužio biti proglašen novakom godine u NBA ligi na temelju onoga što je odigrao u posljednja dva do tri mjeseca u Philadelphiji. Odjednom je postao škovaca (smeće). Znači, od jutra do navečer se sve promijenilo i to je ono što me najviše smeta. Dario Šarić jest talentiran, ali on još nije izgrađena košarkaška figura i s njim treba puno raditi. Vratit ću se na tvrdnju da mi nemamo sustav igre i zato se dogodilo da Dario u reprezentaciji nije znao što mora raditi. Od njega su se tražili poeni, skokovi, asistencije, prijenos lopte, selilo ga se po raznim pozicijama. Te “trica”, te “četvorka”, te “petica”... Ne da on to ne može, nego možda i ne shvaća sav taj dio. U svemu tome nema realnosti. Ponavljam da on nije spasitelj, to je pretjerano i kontraproduktivno.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI