Ante Čačić potpisat će novi ugovor, ali nema jamstvo da će do 2020. godine ostati izbornik. Rezultat će ostati jedino mjerilo! Kad treneru izglasate produljenje suradnje nakon samo četrdeset posto obavljenih kvalifikacija i na dan bitno određujuće domaće utakmice, to bi u pravilu trebalo govoriti o golemom povjerenju koje HNS ima u Antu Čačića. Je li to kompletna priča ili je ulogu odigrala HDZ-ova članska iskaznica koju aktualni izbornik nikad nije krio, u trenucima još jednog repozicioniranja HNS-a u odnosu na vladajuće strukture koje su većinski iz te stranke, ili nešto treće, znaju Davor Šuker i suradnici.
Dok HNS na raznim poljima istodobno igra i s vlašću, ne samo zbog velikog broja HDZ-ovaca u njegovim redovima (sada će primijeniti sporni članak koji mijenja način formiranja nacionalne i županijskih skupština), ali i protiv nje jer traži od Ustavnog suda da takvu odredbu zakon poništi, očito je da politika ima prste umočene u nogomet.
Međutim, što za Čačića i reprezentaciju znači novi ugovor koji će mu ovih dana biti stavljen i formalno na stol?
- Ugovor? Izbornik si dok te igrači prate - kazao je Čačić i zapravo u jednoj rečenici konstatirao jedinu istinu - rezultat i odnos u svlačionici koji ga značajno određuju bitniji su od papira. Kad, kojim slučajem, ne bi odveo Hrvatsku u Rusiju, palac dolje javnosti bio bi tako čvrsto okrenut da nikome ne bi bilo u interesu da ga štiti. I Igor Štimac i Niko Kovač imali su ugovor, ali to ih nije spasilo da ne dobiju otkaz nakon što je plasman na svjetsko, pa potom europsko prvenstvo kompromitiran. A svlačionica im je okrenula leđa…
Čačić zbog toga trenutačno ne mora strahovati, nakon pet kola na odličnom je putu prema ždrijebu u Kremlju i samo bi ga raspad sustava spriječio da se ne nađe na toj ceremoniji. Ali to nije dovoljno. Barcelona je napravila čudesan pothvat s PSG-om, međutim ispadne li od Juventusa nitko na Campu Nou neće reći da je sezona u Ligi prvaka bila uspješna.
Uzak krug top klasa
Real može i obraniti naslov na Starom kontinentu, no bez titule u Primeri koju čeka od 2012. duša Madriđanima neće biti puna. Najboljima su dovoljno dobri samo najveći dometi.
Za hrvatsku reprezentaciju danas će i treneri i laici kazati da spada u uzak krug top klasa. Čačić zato nosi veći teret nego neki prethodnici, doista minimalistički bilo bi ustvrditi da je sam plasman na SP ostvarenje cilja.
Ova Hrvatska mora težiti da bude na tragu brončanih iz 1998. godine. S razlikom što ovaj put nitko u svijetu to ne bi zvao senzacijom. To je ono što tražimo i očekujemo. Svi.
Možda čak najviše igrači jer riječi Vedrana Ćorluka o razočaravajućoj lanjskoj Francuskoj dovoljno govore koliko im je stalo utisnuti dubok pečat u našu nogometu povijest. Ako se objektivno valorizira vrijednost Vatrenih i rezultata, senatorima ove ekipe zadnji je čas da naprave nešto veliko u dresu hrvatske reprezentacije.
Neobično je što HNS nije pričekao što će Čačić napraviti, hoće li se vratiti iz Rusije ovjenčan slavom, nego mu je brže-bolje gurnuo na stol ugovor, a da se čak ni o financijskim uvjetima prethodno nisu dogovorili. Po sadašnjem zarađuje 20.000 eura mjesečno. Osim ako se ne boje da bi u tom slučaju digao sidro. Hm, i ovako, ako dobije “nemoralnu ponudu“, primjerice iz Kine, teško da ga ne bi pustili. Ipak je on djed, a djed se mora brinuti za unuke!
Izbornici Vatrenih po postotku upisanih pobjeda (barem deset utakmica na klupi)
1. Ante Čačić 68,4 %
2. Slaven Bilić 64,6 %
3. Igor Štimac 53,3 %
4. Niko Kovač 52,6 %
5. Mirko Jozić 50,0 %
6. Otto Barić 45,8 %
7. Miroslav Blažević 45,8 %
8. Zlatko Kranjčar 44,0 %