Nikad preteški, ali uvijek neugodni. Nisu momčad koja oduševljava, ali uvijek svima mogu zagorčati život. To je Ukrajina. S Andrijem Ševčenkom na klupi jaka i samouvjerena kao u vrijeme Olega Blohina. Tu je letvica postavljena, jer Blohin je 2006. odveo Ukrajinu do četvrtfinala Svjetskog prvenstva. Jedinog svjetskog prvenstva na kojem su Ukrajinci nastupili.
Ukupno imaju tri velika natjecanja, uz njemački SP iz 2006. i dva Eura, domaći iz 2012. i prošlogodišnji u Francuskoj. Premda bi sigurno voljeli da im se Francuska ne spominje, jer bila je to epizoda koju svi žele što prije zaboraviti. Ipak, kako u svemu lošem uvijek može izaći i nešto dobrog, tako su i Ukrajinci izvukli pouku. Ševčenko je u trenu preobrazio reprezentaciju koja danas konkurira za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Malo tko se tome mogao nadati nakon što su Ukrajinci napustili Euro 2016. kao najlošiji sudionik. Ni boda ni gola u tri utakmice. A danas su opet ozbiljna momčad.
- Sve je to zasluga novog izbornika koji je ujedinio reprezentaciju, homogenizirao igrače Šahtara i Dynama. Svojim autoritetom posložio nacionalnu vrstu, u stručni stožer doveo nove ljude i rezultat je promptno došao - objasnio nam je još prije godinu dana Goran Sablić, dugogodišnji stoper kijevskog Dynama i ozbiljni pratitelj zbivanja u ukrajinskom nogometu.
U odnosu na Euro, nije se Ukrajina puno igrački promijenila. Ševčuk, Fedeckij, Timoščuk i Zozulja više nisu u kadru. Ševčenkovi su bekovi Sobol i Matvijenko, pa veznjak Ruslan Malinovskij iz Genka, Bujalskij i Kravec iz Dynama, Ali nema ključne novosti, nema u kadru igrača koji je preokrenuo reprezentaciju iz gubitničke u pobjedničku. Svi su dali ponešto, ali preokret je kreirao sam Ševčenko, na svoj način. Jer, ako se nije mijenjao kadar, ako su sve najvažnije figure ostale na stolu, a taktička postava sliči onoj koju je imao Fomenko u Francuskoj, onda je jasno da je Ševčenko čovjek s glavnom ulogom u povratku Ukrajine na veliku scenu.
U kakvom je raspoloženju njegova reprezentacija ušla u dva zadnja kvalifikacijska ogleda?
Propustili su Ukrajinici kapitalizirati dobre igre na početku kvalifikacija, a potom su puno izgubili porazom pred mjesec dana na Islandu. Prve dvije šanse imali na startu ciklusa kada su remijem počastili Island u Kijevu (Konopljanka promašio jedanaesterac), a zatim su ispustili vodstvo 2:0 na gostovanju u Turskoj.
Nisu uvijek isti
Taj susret je ogledni primjerak igre Ukrajine. Brzi bijeg hitrih krila Jarmolenka i Konopljanke s devetkom Kravecom kao adutom iz sjene. Imali su nekoliko šansi za otići na 3:0, ali nisu realizirali prilike i Turci u se vratili iz dva prekida. Na Island su prije mjesec dana došli u odličnoj atmosferi poslije pobjede nad Turskom u Harkivu (2:0), ali nisu Ukrajinci isti na domaćem i gostujućem terenu. Temeljni problem Ukrajine jest stvaranje pobjedničkog mentaliteta koji podrazumijeva isti pristup bez obzira gdje se igra utakmica. Ševčenko će za susret s Hrvatskom imati pozitivnu situaciju, jer Ukrajina je domaćin, ali u Zagrebu su prije nepunih sedam mjeseci bili u izrazito podređenoj ulozi. Nijednu veliku utakmicu nisu dobili u gostima, ali samo im se Island provukao na domaćem travnjaku.
v80KBpgv7mA
Mnogi u top formi
Ševčenkov adut je i forma njegovih reprezentativaca. Svi najvažniji igraju, jedini izostanak je ozljeda Bohdana Butka kojeg je zamijenio Karavajev. Osim Butka, nema izostanaka koji bi poremetili balans momčadi, za razliku od Hrvatske koja igra s “trećim stoperskim tandemom”. Zato Ševčenko može biti optimist.
Za susrete s Kosovom i Hrvatskom ima na dispoziciji gotovo sve najbolje. Pa ako ne prođe do Rusije ili barem dodatnih kvalifikacija, barem je vidio sve najbolje na djelu i napravio pomak u odnosu na umornu Ukrajinu s Eura. Uspije li eliminirati dva i pol puta skuplju Hrvatsku, bit će veliki junak Ukrajine. I veći negoli je bio u igračko doba. Velik gotovo kao Blohin. Ali za takav doseg treba napraviti nešto i u Rusiji.
Standings provided by Sofascore LiveScore