Znate li tko je Bojan Hodak? Taj Zagrepčanin koji će 4. svibnja napuniti 46 godina igrao je nogomet u Trnju, Vrapču, Hrvatskom dragovoljcu i Ponikvama, da bi se 1997. godine otisnuo u Aziju, gdje se 2006. nakon igračkog primio trenerskog posla. Živi u Maleziji, osvojio je brojne trofeje u toj zemlji i Kambodži, a jednu sezonu radio je u Kini, kao asistent Rajku Magiću i Portugalcu Manuelu Barbosi. Blagdane je proveo u Europi, sreli smo ga nekidan u Zagrebu, u pizzeriji Rosi.
- Radi li Tugomir Dobrinić još za Sportske novosti? - zaskočio nas je s pitanjem o doajenu zagrebačkih travnjaka koji već 45 godina izvještava za naš list, mahom s utakmica amaterskih liga.
- Uvijek je lijepo pisao o meni, a nikad ga nisam pozvao ni na pivo - s dragošću govori Hodak.
Prvaci svijeta 2050.
Tako nas je uveo u razgovor zapravo aktualan u ovom trenutku kad je reprezentacija krenula u Nanning na prvi China Cup. Hodakova je supruga Kineskinja, a on dobro zna kako dišu kad je u pitanju nogomet.
Bojan Hodak (desno)
- Bio sam u Shandong Lunengu pomoćnik Rajku Magiću, pa po njegovu odlasku Manuelu Barbosi. Ulažu strašno golemu lovu, ali pate na imena, ne razmišljaju kakvi su zapravo igrači. Problem je što u cijeloj državi imaju samo 50-ak klubova, što je na gotovo milijardu i pol ljudi doista malo. Počeli su ulagati čitava bogatstva zato što je kineski predsjednik rekao da do 2050. moraju biti svjetski prvaci. Daju strašan novac u razvoj igrača, ali i prve ekipe. Međutim, morat će promijeniti kulturu, dno piramide, izdvajati više za mlade.
U mnogim se krajevima te zemlje, zapravo, ne igra nogomet, barem ne organizirano.
- Ako pogledate mapu, sve ćete klubove vidjeti na istočnom dijelu, na zapadu Kine uopće nema nogometa. Čak niti u središnjem.
Što ih je zaludjelo?
- Privlači ih nešto što je moderno, gdje ima love, u čemu mogu zaraditi. Kako najveći dio svjetske populacije prati nogomet, žele biti u tome. Misle da će s godinama privući profit.
Dajete im šanse da do 2050. budu prvaci svijeta?
- Neće dotada, treba im više vremena. Prvo moraju pojačati rad s klincima. Kad gradiš kuću, najbitniji su temelji, a oni temelje nemaju. Isto tako, kad u Hrvatskoj uđete u kafić, od 15 ljudi njih 10 razgovara u nogometu. U Kini toga nema. Ako se to bude okrenulo, onda će moći naprijed.
Koliko od 100 Kineza zna što je Hrvatska?
- Ne zna ih puno, ali od onih koji znaju 99 posto će kazati nešto o nogometu. Luka Modrić, Davor Šuker...
Što može naša nacionalna vrsta na ovom turniru?
- Super je što u toj priči, uopće nije bitno što se ne radi o najjačoj ekipi. Prvo, HNS će zaraditi golem novac, a drugo, svi ti igrači, pogotovo ako osvoje, mogu se tamo prodati. Vidite, ako budu prvaci, isti će ti ljudi zvati Šukera da im pošalje i druge naše reprezentacije, od U-15 do U-23, da dođu na razne turnire. To znam jer su me zvali neki iz Kine. Na taj se način ondje mogu probiti i naši igrači i treneri. Mene su pitali da im dovedem neke trenere, no iz nizozemske škole jer je ona i dalje brand. Ali ako Hrvatska osvoji turnir, svi će tražiti Hrvate. Kao što su negda dominirali Srbi jer su imali dobar kontakt na političkim razinama. Dakle, na ovom turniru nije dovoljno samo sudjelovati, nego se s pobjedama može napraviti sjajan posao.
Kineski prvoligaši zovu naše reprezentativce.
- Točno, i to za sjajan novac, znam da za Brozovića nude 50 milijuna eura, pa za Kalinića, no plaćaju i u drugoj ligi, i trećoj polako...
Umirovio Aimara
Čačić ima veliku priliku promovirati ostale hrvatske trenere, ali i obvezu...
- I samoga sebe i druge. Recimo u Shandongu je Sandro Juričić iz Rijeke i cijene ga kao jednog od najboljih fizioterapeuta. Doveo ga je Branko Ivanković. Kad sam ja bio u Johoru, imao sam sedmoricu naših sa sobom, a to sve više rade i ostali, Dalić, Zoran Mamić... - govori Hodak, koji je u Maleziji osvojio naslov prvaka 2012. s Kelantanom, pa 2014. s Johorom, čemu je dodao nekoliko trofeja na kup-natjecanjima, kao i proboj s Kelantanom do četvrtfinala azijskog AFC kupa (nešto poput Europske lige). Šampion je bio i u Kambodži, dok su u Kini Magić i on igrali finale kupa.
- Na području Jugoistočne Azije najjaču ligu ima Tajland, potom dolazi Malezija. Indoneziju je FIFA suspendirala zbog miješanja politike, a Singapur je pao. Kao i Vijetnam, gdje je također bila velika lova s dosta igrača iz Hrvatske i BIH. Pa i u Mijanmaru je bilo naših. Od poznatijih je u Maleziji igrao Karlo Primorac, u drugoj ligi, bio je najbolji igrač, kao i treneri Vjeran Simunić i Ranko Buketa, koji je sada u drugoj momčadi Rijeke, Drago Mamić, Marijo Tot, novi trener Istre 1961, sa mnom Rajko Magić i Goran Paulić, potom Nenad Bačina iz Splita. Bilo je love, ali je ove sezone malo pala. Kina, Južna Koreja i Japan prvi su financijski nivo u Aziji, potom dolaze arapske države. U Jugoistočnoj Aziji nije takav novac ni blizu, no za naše prilike da se zaraditi. Neki su plaćali igrače 20-30 tisuća dolara mjesečno.
Svi znamo za Pabla Aimara, Argentinca čiji je nogomet negda mogao fascinirati. Ne igra više. A presudio mu je upravo Hodak.
- Bio sam trener Johora. Njega su stalno mučile ozljede i maknuo sam ga. Imao je ugovor 200.000 dolara mjesečno. Došao je s problemima i nije uopće mogao igrati. Napravio je dvije operacije, imao potom još jednu jednu utakmicu u argentinskoj ligi i gotovo. Ma slažem se da je čudo od igrača, kad je dobio injekciju, steroide, sam je sve rješavao nekih tjedan-dva, ali nakon što injekcija popusti, opet ga boli tetiva i ne može. Tada je mrzio sve. Dobro je Zlatko Dalić rekao da je pritisak na strane trenere jako velik, izgubiš tri utakmice i aut si.
Što vas je ponukalo na to da odlučite život posvetiti Maleziji?
- Igrao sam u Singapuru i Hong Kongu, nakon toga mi je jedan Englez dao šansu da radim u školi nogometa u Maleziji i potom mi je krenulo. Ženu sam tamo upoznao, imam ime, komentiram i utakmice na televiziji, na engleskom jeziku, dobro zarađujem, otvara mi se puno više mogućnosti.
Predirektni Balaban
Zadnje ste bili izvršni direktor Penanga...
- To je otok veličine Krka, a ima milijuna stanovnika. Upravo tamo živim, imam stan. Bio sam u užem izboru i za izbornika Malezije, pa sam preuzeo ulogu sportskog direktora, a Bačinu doveo za trenera. Ostali smo u ligi, no zbog financijskih problema nismo nastavili suradnju. Vidjet ću što dalje.
Kakvi su Malezijci?
- Igrao je i Boško Balaban tamo, bio je drugi strijelac lige, ali nisu ga voljeli jer je previše direktan. To je drukčija kultura, tome se moraš prilagoditi. Mnogi koji tamo dođu to ne mogu razumjeti. Možeš ti vikati na njih koliko hoćeš, ali oni ne mogu prihvatiti pritisak. Nije to kao kod nas.
AFC, azijska nogometna konfederacija, ima bazu u Kuala Lumpuru.
- Upoznao sam ljude, pomagao sam im oko tehničkih analiza, na temelju toga tri-četiri godine bio sam u komisiji koja bira najboljeg igrača Azije.