Football Soccer - Czech Republic v Croatia - EURO 2016 - Group D - Stade Geoffroy-Guichard, Saint-Étienne, France - 17/6/16
Croatia's Ivan Perisic celebrates with team mates after scoring their first goal REUTERS/Max Rossi
Livepic
REUTERS/Max Rossi Livepic

PIŠE DRAŽEN ANTOLIĆ

ISTO OVO SLUŠALI SMO I PRIJE PORAZA HRVATSKE PROTIV TURSKE Ma kakva idila, trebao bi gorjeti najcrveniji alarm!

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 04.10.2017. u 11:16

  • RASPLET PRED VRATIMA Deklarativno samopouzdanje i izjave pune optimizma možda upozoravaju kako je vrijeme da se atmosfera prodrma i momčad nabrusi

    U reprezentaciji će reći da je atmosfera stabilna, standardno pozitivna, ni po čemu posebna. Čak ni omanja proslava rođenja kćeri Luke Modrića ne iskače iz opisa jer tradicionalno se u vatrenom taboru obilježavaju specijalne prigode. Igrači kao klonirani ponavljaju - bit će sve u redu, plasirat ćemo se na Svjetsko prvenstvo, kad stisnemo gas do daske nema nam ravna. I tako nirvana i idila, kao da se samo čekaju petak i ponedjeljak da se Hrvati pokažu, a Infantino im uruči vizu za Rusiju.

     

    Strah pogonsko gorivo

    Pozor! Isti mir, deklarativno samopouzdanje, izjave koje pršte optimizmom slušali smo i čitali i prije Islanda i uoči Turske, pa gdje smo danas! Ovo je tjedan u kojem u hrvatskoj reprezentaciji treba gorjeti najcrveniji alarm.

    HNS je dvaput bacao u koš za smeće izbornike samo da bi novi proveo šok-terapiju i totalnu, kako bi Ćiro kazao, galvanizaciju. I Niko Kovač 2013. i Ante Čačić 2015. godine hitno su obilazili nogometaše, mijenjali ritmove u svlačionici, činili sve da prodrmaju atmosferu i nabruse momčad da joj se ni slučajno ne može dogoditi letargična večer.

     

    Stoji, to su nogometaši najvećih klubova u čija su iskustva utisnuta velika finala i napeti derbiji, znaju važnost zadatka i kako se za njega pripremiti. Ali Hrvatska danas sliči na Bayern - jaki smo, slavni smo, a na posljednjim utakmicama izgledali smo poput lopte na naslovnici The Suna nakon vatrenog šoka na Wembleyju - ispuhano i u blatu.

    Zato za Finsku i Ukrajinu nije dovoljan motiv igranja na Mundijalu, nužan je supermotiv, jedino tako moći će svladati alter ego koji je progovorio u Reykjaviku, dijelom čak i u Eskisehiru.

    Ako bi vidio da sve ide previše rutinski, Ćiro Blažević bi vjerojatno nekoga potjerao iz hotela, ili preroštao sastav; kad je izvučeno da u play-offu za Francusku stiže Ukrajina danima je ponavljao: “Jadna nam majka, nemamo ni teoretskih izgleda!”.

    Hrustio je i sebe i momčad, dodajući “Naši igraju samo kad ih se prisili”, strah je bio njegovo pogonsko gorivo, junački je pomogao i HNS koji je u avionu s reprezentacijom u Kijev vodio Josipa Kužea i Antu Čačića. Njih su dvojica u slučaju neuspjeha sutradan trebali preuzeti A i mladu reprezentaciju. Momčad, koja je kao i svaka htjela na SP, dodatno je zapela za Ćiru iskazujuću mu privrženost. Legenda kruži kako je Branko Mikša, tadašnji predsjednik Saveza, šetajući s Ćirom i Vlatkom Markovićem u ukrajinskoj prijestolnici kroz akvarij, poručio izborniku: “Ako ne dobiješ, ovdje ćemo te baciti morskim psima”, na što je Marković sarkastično zaključio: “Jadni morski psi.”

     

    Ekstra potezi

    U svakoj kriznoj situaciji povlačili su se ekstra potezi. Otto Barić je 2003. pozvao potpuno novog igrača koji nikad nije nastupio, Tomu Šokotu, i stavio ga u prvih 11 u Sloveniji. Slaven Bilić je 2009. u iščekivanju odluke u utakmici Ukrajina - Engleska potjerao iz nacionalne vrste Josipa Šimunića i Ivicu Križanca, iz Rovinja ih je poslao kući...

    Danas, kad mjesec dana razglabamo nedostaje li strasti i naboja, i kad ozračje oko Vatrenih nije negdašnje, sve nekako ide po uhodanom kolosijeku, osim što bi cinik primijetio da se Davor Šuker u ponedjeljak pojavio u Asu i pozdravio igrače. Ne tvrdimo da Čačić mora izazvati potres iz čistog mira, niti da je Šuker trebao obećati dodatne nagrade, kao Vlatko Marković za Tursku 2011. kad je isprsio s bogatim premijama, bit ćemo oduševljeni ukoliko se posao obavi gospodski, elegantno, ali izbornik i igrači moraju jako paziti da se gorko ne razočaramo. Optimisti smo, ali neće SP doći samo zato što smo igrački bolji. To valja demonstrirati.

    Zato nije loše što je Damir Vrbanović spomenuo plan B. Možda ne bi bilo zgorega, da onako, kao u Kužeovoj i Čačićevoj misiji iz 1997., u avion za Kijev pozovu Zlatka Dalića ili nekog drugog Dalića. Neka se Zlatko ne naljuti. Pa nek’ onda igrači na djelu pokažu da je upravo Ante Čačić, kako je to rekao Ivan Rakitić, najbolji izbornik za njih. Jer takav smo mentalitet, da se zapalimo do kraja nerijetko nam treba - poguranac.

     

    Tagovi
    Iz drugih medija