Dražen Ladić, legendarna “jedinica” Vatrenih, jedan od najvećih junaka bronce u Francuskoj 1998., odlično poznaje Zlatka Dalića, sedam godina radili su zajedno. Danas je kandidat da mu bude jedan od pomoćnika na klupi Vatrenih.
- Dalić i ja znamo se dugo i jako dobro, bili smo pet godina u mladoj reprezentaciji, nije slučajno što sam kao izbornik htio da mi on bude pomoćnik. A poslije sam ja skoro dvije godine bio s njim na Bliskom istoku, u Saudijskoj Arabiji i Emiratima.
Korektna osoba
Zašto ste baš Dalića 2006. godine odabrali da vam bude desna ruka?
- Bili smo generacija na višoj trenerskoj, znali smo se kao suparnici s nogometnih terena, a tamo sam vidio njegovo ponašanje i stil, procijenio sam da je jako korektna osoba za suradnju. To je bio najveći razlog što sam inzistirao da bude sa mnom. I danas dobivam potvrdu da sam bio u pravu.
Kako biste ga opisali kao trenera? Mnogi će reći da voli ofenzivan nogomet.
- Ne bih htio filozofirati, ali što znači biti ofenzivan trener? Svaka utakmica je za sebe, ne igraš s istim protivnikom, pa da kažeš - igrat ću tako! Taktiku i stil moraš prilagoditi igračima kakve imaš. To je najveća kvaliteta trenera ili izbornika, da snimi situaciju i da može najviše izvući iz ekipe. On je pokazao, ne samo u Kijevu, nego i njegovi raniji rezultati govore o kvaliteti koju ima.
Imate li tumačenje zašto naši nogometaši variraju u igrama, od tako dobrih do toliko loših?
- Dakle, nisam vidio nastup u Ukrajini tako maestralnim kako se to sad želi prikazati. To je bila dobra, odgovorna utakmica, sa super rezultatom. Ali da je to bilo ne znam kako maestralno, nisam stekao takav dojam. Isto tako nisam pobornik analiza - eh, da su oni zabili u prvom poluvremenu. Nisu, a mi jesmo. Da Finci nisu dali gol u zadnjoj minuti, ne bismo bili u toj situaciji, Dalić vjerojatno ne bi bio izbornik. Ujedno, nismo mi u prvom poluvremenu strepili kod svakog napada Ukrajinaca. Igrali smo dogovorno, čvrsto, postaviti se kako je trebalo i došao je pozitivan rezultat. Sad, zašto se to događa kod nas? Pa mislim da se to ne događa samo kod nas. Ali mi volimo puno pametovati, nakon svakog poraza smo tragičari, nakon pobjede svjetski prvaci. Ali mislim da polako dolaze svjetliji dani za hrvatski nogomet, da će ići prema boljem.
Kažete da se svima događaju problemi, no Hrvatska je treće kvalifikacije zaredom smijenila izbornika, to prije nije bilo kod nas, a ne zbiva si ni kod velikih europskih nacionalnih vrsta. To nije normalno, mora biti neko objašnjenje...
Pandorina kutija
- Tako je, i ja imam objašnjenje koje neću reći. Nije to slučajno, o razlozima možda jednog drugog dana. U svakom slučaju nema tu “kriv je taj i taj”, ne treba nikoga vješati od pojedinaca, niti je taj pojedinac kriv za sve loše, niti zaslužan za sve dobro. Ali ništa nije slučajno...
Ostat ćemo u zagonetnim sferama?
- Ne želim otvarati Pandorinu kutiju.
Zašto mislite da stižu svjetliji dani
- Možda sam još malo pod utjecajem ove utakmice iz Ukrajine, plus toga uvjeren sam da ćemo se plasirati na Svjetsko prvenstvo. OK, neće biti prvi put, no mislim da će se početi slagati pozitivna atmosfera općenito u nogometu, kao i u sportu u Hrvatskoj, da će se vidjeti da anarhijom nećeš moći ništa napraviti, da će to ići putevima kakvim treba ići.
Mislite na ozračje oko reprezentacije ili da bi moglo doći do promjena u HNS-u?
- Oko reprezentacije. No, sve je to povezano jedno s drugim. Ne može postojati otok za sebe, da tamo bude super, a sve ostalo nije dobro. Nema šanse. I ne samo u nogometu, polako će to loviti i košarku, i rukomet, doći će do pozitivnih pomaka.
Lijepo je čuti optimizam.
- Pogotovo od mene (smijeh).
Koliko dug boravak predviđate Daliću na mjestu izbornika?
- Treba proći neko vrijeme da se vidi kako se diše. Znate, ako nekolicina bude pričala hvalospjeve, eventualno koji medij pisati kako je super, a narod bude protiv, tu nema kruha. Ili obrnuto. Neće imati lak zadatak. Teško je preko noći promijeniti ozračje, niti su ti igrači bili toliko neodgovorni dosad, a niti će sada odjednom postati fenomeni. Malo više treba umjerenosti, i u dobru i u zlu.
U Kijevu je junak postao Andrej Kramarić s dva gola. Je li on centarfor koji bi mogao riješiti probleme neefikasnosti u 2017. godini?
- Kramarić je isplivao u Ukrajini, prije Nikola Kalinić, pa Mario Mandžukić... Niti je Kramarić taj koji će nositi reprezentaciju, niti reprezentacija ne može bez njega, niti bi bilo dobro da ga nema. Hvala Bogu da je iskočio, ali uvijek će netko to napraviti u dobroj utakmici. OK, Kramarić je zabio u tom ogledu, međutim u sljedećem će možda Perišić biti taj, ili Mandžukić, ili Brozović... Treba mu čestitati, svaka čast, ali zašto mi apostrofiramo samo dvojicu-trojicu, a ostali su valjda tu samo zato što mora biti 11 igrača. Nije to novo, tako je uvijek. Rijetko ćete pročitati da se za Francusku 1998. ističe Krunu Jurčića ili Marija Stanića, bit će Boban, Šuker i Prosinečki.
I ponekad Ladić.
- Tu i tamo ak’ se zabuni netko.
Slijede izbori za predsjednika HNS-a. Sa Šukerom ste prošli mnogo kao suigrači u Dinamu i reprezentaciji. Kakva je vaša ocjena njegova rada? I što dalje?
- Pojedinac teško može išta promijeniti ako nema kritične mase, ekipe, koja će zdravom logikom i namjerom raditi i pozabaviti se tom problematikom. Nemojmo se zavaravati da je u današnjoj gospodarskoj situaciji lako voditi sport u Hrvatskoj, bio to nogomet, košarka, atletika... Ljudi koji to rade trebaju biti 24 sata u tome. Nama sa strane je jednostavno komentirati. Da opće ozračje nije dobro u nogometu, to svi znaju. Ne treba podilaziti nikome pa cifrati. Navijači, narod, žele promjene.
Mrmić će ostati
Potencirate da priča ne valja ako narod nije stavio “palac gore”.
- Kazao sam to na primjeru bivšeg izbornika Ante Čačića. Ne govorim to stoga što bih ga htio kritizirati. Onog časa kad je prihvatio da bude izbornik, razmišljao sam što mu sve predstoji, koje borbe. Jer etiketiran si odmah i nije se lako nositi s tom problematikom. Kad dođeš pred igrače, u startu ih moraš uvjeravati u nešto u što ih je teško uvjeriti jer i oni imaju oči, glavu, razmišljaju, čitaju, slušaju, vide... I sad se ti bori protiv toga. U subotu, kad je objavljeno da će Dalić biti izbornik, prolistajte malo novine, portale, što se pisalo o njemu. Da je izgubio, bio bi gotov.
Ciljate na napise da ga je Mamić postavio?
- Ne samo na to, pa bilo je komentara tko je taj, odakle ste ga izvukli...
Pitanje je koga bismo u Hrvatskoj mogli imenovati da ne bude nezadovoljnih.
- A koga bismo iz svijeta mogli, a da ga istog časa ne bi povezivali. Mi ćemo naći u svemu neku teoriju zavjere. Ali mislim da će se polako percepcija ljubitelja nogometa promijeniti, da će biti bolje.
Čuli ste se s Dalićem, hoće li vas uključiti u stožer nacionalne vrste?
- U kontaktu smo, čujemo se, komentiramo što je, a vidjet ćemo kako će se ta priča razviti.
Znači moguće je da budete pomoćni trener ili trener vratara?
- Trener golmana definitivno neću biti, njega ima.
Ostat će Mrmić?
- Vjerojatno da, dobro ga poznaje, nema ga razloga mijenjati.
A vi pomoćnik?
- To je na Daliću. On će odabrati ljude s kojima želi raditi. Ukoliko u startu kreneš s kompromisima, teško ćeš poslije to držati pod kontrolom.