LIJEČNIK VATRENIH OTKRIO LOVRENOV PROBLEM 'Ovdje sam 21 godinu i ovo ne pamtim! Mandžo bi i da mu potkoljenica pukne na jednoj nozi skakao i igrao!'

Prof. dr. sc. Boris Nemec godinama je šef zdravstvene ekipe reprezentacije, vlasnik Specijalne bolnice za ortopediju u Matuljima, virtuoz kad treba složiti koljeno, kuk, gležanj… Kod njega su pod nožem bili brojni vrhunski sportaši. Kako ovog časa Hrvatska ima sedmoricu igrača izvan stroja, htjeli smo čuti je li se ikad dogodila takva “epidemija“.

- Zaista ne sjećam se da je pred neku utakmicu bilo toliko ozlijeđenih, pogotovo ovako važnu. I to igrača koji su zapravo bitan dio kostura reprezentacije.

Strašan pritisak

Što je razlog da je na početku sezone, ne samo u hrvatskoj nacionalnoj vrsti, nego uopće u Europi, tako mnogo nogometaša aut?

- To je jako poznata stvar. Međutim, ni trenere ni vlasnike ili uprave klubova to previše ne zanima. Traže od njih da svaku utakmicu igraju maksimalno, pritisak je na te ljude vrlo velik. Novinari odmah počnu udarati na trenera ako rezultat nije dobar, piše se i govori o lošoj igri, da nije napravio ovo ili ono. Pazite, završi prvenstvo, a koliko ti igrači imaju odmora? Deset dana? Ne da se fizički moraju odmarati, jer u biti oni nikad ne smiju ni stati. Napravi im se program da svaki dan trče, da su u funkciji, ali tu je psihološki faktor. Treba ih malo opustiti. Međutim, oni su postali roba. Ljudi koji su stalno u stresu. Završi prvenstvo, da im se kratak odmor, i odmah na put. Sad je postalo u modi da klubovi idu na druge kontinente tijekom ljeta, da zarade novac. To nisu važne utakmice, ali muče se na putovanjima, promjenama vremenskih zona, avionima, sve to iscrpljuje. I dođe nova sezona, opet ide utakmica za utakmicom, pogotovo oni koji su u ligama Petice žive u ritmu dva nastupa tjedno. Treninzi su rekuperacija, ali koliko ih ona može opustiti kad u pitanju nije samo fizička strana, nego sve ostalo što se nakuplja - tumači Nemec, pa skreće pozornost na kapetana Vatrenih.

- Pogledajte Modrića, on mora svaku dobro igrati. Ili Ronaldo. Ako jedan susret ne odigra odlično, novinari se na njega okome kao kopci. I zato su neprekidno pod pritiskom.

Igrači zbog interesa kluba sami forsiraju povratak u natjecateljski ritam i prije nego zaliječe ozljedu kako spada.

- Nastoje se što prije oporaviti i ući u igru jer to njihov trener traži i čeka. Čujem ja to, trener zove i zanima ga samo - kad ćeš na teren? Nažalost, ima i takvih doktora koji to dopuštaju, ne gledaju koliko točno tom igraču treba za oporavak. Pogotovo je to stvar kod ozljeda mišića jer nikad ne možemo reći sto posto da su potrebna tri-četiri tjedna, može ispasti da je to sedam-osam tjedana. Međutim, kad prođu ta tri-četiri tjedna već treneri postanu nervozni - je li dobro, je li se oporavio? I tako se često dogodi da nedovoljno zdrav igrač uđe i opet dođe do ozljede.

Koljeno kao lubenica

Nekoliko Vatrenih ima dugotrajne rehabilitacije, kad bi se Pjaca i Ćorluka mogli vratiti službenim utakmicama?

- Već sam spomenuo da se sedam-osam mjeseci ne igra, kod ozljeda kakvu ima Pjaca. Svako žurenje može dovesti i do obnove ozljede, ali i do drugih problema. Ćorluka je pod terapijom, sad je okvirno prošlo šest mjeseci, no kad će igrati, to mi je teško reći, je li to za mjesec ili dva, ili kad… Ovisi o trenerima kako će ga pripremiti.

Zna se da ste kao zdravstveni stožer reprezentacije davali igračima blokade da bi igrali bitne utakmice. Desetljećima je bilo tako. Osim toga, jednom je Dadi Prši punktirano koljeno na dan utakmice, ujutro je bilo kao lubenica, navečer je blistao ne terenu. On nije slučajno postao apsolutni ljubimac navijača, ginuo je za državni dres kako to u Hrvatskoj uvijek želimo vidjeti.

- Pršo je imao artrozu koljena, znalo se da neće moći igrati ako se taj put na napravi punkcija. To se uradilo na njegov zahtjev. Koljeno je bilo otečeno, s takvim je zbilja dobro igrao. Nije se moglo ništa puno gore dogoditi, koljeno se smirilo i nakon utakmice nije bilo otečeno. Eh sad, Pršo je imao svoj ritam utakmica, koji je mogao izdržati.

Bilić je fenomen

Razni su primjeri, koliko puta je Ivica Olić izlazio na travnjak pod injekcijama, primjerice na SP-u 2006.

- Išli smo dr. Müller-Wohlfahrthu, dao mu je terapiju i igrao je. Ali nije se radilo o nečem kroničnom.

Slaven Bilić izgurao SP 1998. s gotovo uništenim kukom.

- Imao je veliko oštećenje, on je za mene bio fenomen, s kakvim je kukom igrao! Nisam mogao vjerovati koliko je u tom kuku bilo slobodnih zglobnih tijela. Izdržao je Mundijal, motivacija je bila velika, ali kasnije je kratko igrao, vidjelo se da ne ide.

Tako je stvaran kult reprezentacije! Igrači nisu pitali za cijenu da bi igrali za Hrvatsku. Gubi li se to u zadnje vrijeme?

- Ma ne. Ne bih rekao. Ja sam u reprezentaciji 21 godinu. Nisam primijetio nikakvu razliku između prijašnjih dečki i današnjih, nema govora da bi aktualni igrači izbjegavali reprezentaciju. Iako je točno da nismo svi isti, niti jednako motivirani. Zbog čega? Ne mogu ući u glavu čovjeka, što se s njim događa. Ali kad izađu na teren nabrijani su, žele dobiti. Dakako, ponekad mu se nešto za vrijeme susreta dogodi da mu ne ide. No, znam da se bore, da im je teško, ako netko napravi pogrešku, jako je potišten i to ga boli. Pa koliko puta se govorilo da su pojedinci bili uvrijeđeni što nisu igrali. Zapravo je nama doktorima problem da nam istinu kažu koliko je ozbiljna ozljeda jer govore da mogu, a ti nemaš “bolimetar” da to procijeniš. Ako nije klinički vidljivo. Ponekad igrač traži da mu daš injekciju, ako vidiš da mu bol malo smeta, dat ćeš mu. No, ako je ozljeda teža, neće ga ni trener staviti.

Nije im motiv novac

U kratkom razdoblju su dvije utakmice, petak pa ponedjeljak, koliko se to odrazi na igračima, bi li bilo dobro neke izvući van ako se osigura rezultat s Finskom? Jasno da je to prije svega pitanje za trenere, no što kažete s liječničkog stajališta?

- A to je stvar izbornika i njegove procjene. Što da napraviš dvije zamjene, vodiš 2:0, a oni ti na kraju “uvale” dva komada. Pa jeste vidjeli Kosovo? Mučili smo se kao životinje, iscrpili se i onda došli u Tursku. Ali igrat će i Ukrajina na Kosovu, ni njima neće biti laka utakmica. Bit će i oni umorni, također imaju i putovanje, samo što će Ukrajinci igrati pred svojim gledateljima. Međutim, ja vjerujem u ovu momčad, dečki su izvrsni. I bore se, i žele, svi mi bismo htjeli da naša reprezentacija bude u Rusiji, ali oni to najviše žele. Njima nije motivacija ni novac, niti bilo što drugo, nego se žele dokazati, da su kvalitetni, da su reprezentacija za SP u Rusiji. Vjerujte mi, oni će sve napraviti da se plasiraju. Sve će napraviti!