Cijele kvalifikacije busamo se u prsa kako smo jaki i sjajni, a skor koji imamo ovog časa može dobiti jedino komentar - očekivali smo bolje! Nakon poraza na Islandu distanca prema Rusiji naglo se povećala. Što su to Vatreni uopće postigli? Kad se u stranu gurnu Kosovo i Finska, koje svi dobivaju, neki teško, ali dosad redom uspješno, tablica međusobnih utakmica četiriju pretendenta na SP govori da Hrvatska i Island imaju po sedam bodova iz četiri nastupa, Turska i Ukrajina po dva boda iz tri utakmice.
Naši moraju u goste kod Turaka i Ukrajinaca i u tim dvobojima rješavat će sudbinu. Samo prvi ima izravan plasman, drugi kvalifikacije, ne bude li najlošiji od drugoplasiranih.
Ante Čačić u šest kola napravio je lošiji učinak od prethodnika Igora Štimca i Nike Kovača koji su potom dobili otkaz. Štimac je u istoj fazi utrke za Brazil na kontu držao 16 bodova, Kovač 14, a Čačić je na 13. No, lipanj je bio okidač za streloviti spust u ponor, Štimac je na klupi izdržao još četiri utakmice, nasljednik dvije. Stolac aktualnog izbornika se ne trese. HNS stoji iza njega! Slaven Bilić je u ciklusu za Poljsku 2012. nakon šest rundi skupio kao i Čačić 13 bodova, do završnice se probio tek kroz doigravanje.
Hrvatska, kao ni u Francuskoj lani, nema pravi ni šampionski gard, ni habitus. Početnih 1:1 s pomlađenom postavom Fatiha Terima mogao bi nas pratiti kao zlokobna sjena do kraja ciklusa. Tko pita što si u četiri navrata zatresao okvir gola, kad ti takav suparnik dođe na Maksimir, ako si velika i prava momčad mora pasti. Kosovo i Finska su odrađeni, pritom je u Tampereu bila minimalna pobjeda i ponešto strepnje pred kraj. Jedina dva vrijedna posla su domaći trijumfi nad Islandom i Ukrajinom u utakmicama koje su zapravo pokazale da neće to ići kao nožem kroz maslac.
Za Reykjavik je Luka Modrića rekao “Najvažnija utakmica kvalifikacija“. Svi su danima trubili da pobjedom rješavaju većinu muka i konačno mirno idu na SP. I ništa od toga. Kad si sam zadaš da ti je nešto krucijalno i budeš poražen, to je loš signal.
Mario Mandžukić, koji rijetko izlazi pred novinare, na Laugardalsvölluru je prokomentirao:
- Izgleda da mi ne možemo drugačije nego zakomplicirati si život. Dobro, ništa još nije izgubljeno, ima utakmica da to popravimo, i dalje smo na prvom mjestu. Kako do kraja? Sigurno ne ovako kao što smo igrali protiv Islanda. Vjerujem da je svatko od nas svjestan toga, ovakva se igra ne smije ponoviti.
Još nije bilo poraza u Čačićevoj eri, službenog ili prijateljskog, da ne bismo čuli za krivca izvan reprezentacije. Na optužnici je pisalo božica Fortuna voli Portugalce i Turke, drugi put loš teren, takva oranica da Estonci, poznati ratari, na njemu slave 3:0, a eto u Reykjaviku i istrošenost, umor koji obara s nogu. I to začudo samo naše, ne i protivnike. Pritom su za tim alibijem više posezali komentatori sa strane nego izbornik i igrači.
Da bi Hrvati mogli imati muka na Islandu, proizlazilo je iz iskustva da su naše glave malo specifične, ne tako do kraja odgovorne i profesionalne kao njihove. Teško je našeg čovjeka “privesti“ da se barem malo, podsvjesno, ne opusti. Nisu Islanđani iz nekog različitog nogometnog sustava, da bi Hrvati bili na završetku sezone, a oni tek u sedmom kolu i pucaju od snage. Pa i njima je bio 11. lipnja i zadnja utakmica. I nije baš da je većina Vatrenih preopterećena brojem nastupa (Perišić, N. Kalinić, Badelj, Kovačić, Vida, Jedvaj…), niti da njihovi protivnici nisu imali klupske obveze, nego su obavili posebne visinske pripreme samo za Hrvatsku. Pa Modrić, koji bi po svakoj logici morao akumulirati najviše umora, bio je najbolji i najaktivniji. Jedino se on i Mandžukić imaju pravo vaditi na fizički teret sezone.
- Mi smo Hrvatska, htjeli smo pobijediti, ali porazi su sastavni dio sporta. E, samo... ako smo već morali izgubiti, nije se to smjelo dogoditi na ovakav način. Morali smo pokazati više borbe i želje, svi zajedno, pa bi možda drugačije završilo. Pobjeđujemo kao ekipa, a tako i gubimo. Islanđani su imali više želje od nas, mislim da je to presudilo. Nismo bili pravi - pričao je Mandžukić.
Hrvati su na travnjak istrčali kao zvijezde koje će demonstrirati što znaju s loptom i pobrati bodove. Bez žara, duela, agresije, svega onoga što je krasilo domaće ratnike. Modrić je u jednom času kazao:
- Svi smo stajali, nije bilo kretanja po terenu.
No, dok su islandske pojave pustile iz boce duhove prošlosti i asociraju na neka ranija vremena prije Čačića, istinski brine ponavljanje činjenica koje su uvjetovale dosadašnji učinak i bitno će odrediti rasplet. Hrvatska u jakim utakmicama i dalje nerijetko djeluje nedorečeno, dobivala je majstorstvom pojedinaca, Ukrajinu minimalno, Islandu je drugi gol zabijen na kraju. Unatoč zvučnim veznjacima, nema prave ideje kako probiti suparnika i napraviti šansu, a nas će malo tko napasti jer Vatrene svi respektiraju. Mnogo se polaže na individualnost. Perišić je to najbolje radio, no u ovom ciklusu je bitno pao. Mandžukić nije maratonac i komandos kao u Juventusu. Gotovo svi hrvatski igrači, računajući i neke koji su izostali s Islanda, više su tijekom sezone davali u klubu nego u nacionalnoj vrsti.
Jer tamo su u sustavu igre koji iz njih izvlači najbolje. Za rujan i listopad nužan je iskorak po tom pitanju, koliko god je moguć. Ujedno, kad velike momčadi idu na “nulu“, rijetko će primiti pogodak u 117. minuti kao s Portugalom ili 90. Island je dodatno razgolitio da Hrvatska zapravo ne zna na pravi način kalkulirati, igrati na rezultat. A bez toga neće biti ni velikih djela. Dovoljno se sjetiti kako je Portugal postao prvak Europe.
Dobar primjer
Prednost Islanda je što ima doma Ukrajinu, kad već gostuje u Turskoj, a pomalo se nadamo da bi im se Finci mogli revanširati za dramatičan poraz. Turci u utakmici s Kockastima dobivaju novi život ili potpuno “umiru”, pred Ukrajinom su tri derbija, Turska i Hrvatska doma, Island vani.
Vatreni su i dalje prvi favorit, njihove su akcije najjače, ali pritisak će rasti, za ovu generaciju bila bi katastrofa da se ne plasira na SP, za neke poput Modrića i Ćorluke možda i neslavni oproštaj od nacionalne vrste, a više od svega žele otići kao pobjednici.
- Vidjeli smo dobar primjer kako ne trebamo igrati u Turskoj i Ukrajini. Svatko od nas je svjestan da nismo bili na razini i moramo izvući pouke - zaključio je Mandžukić.