Boj se Danajaca i kad nogomet igraju, prisjetio se Davor Šuker u ponedjeljak drevne uzrečice iz vremena antičkih Olimpijskih igara kada stari Grci na ovom polju nisu imali ozbiljniju konkurenciju.
U protekle dvije ili tri tisuće godina stari Grci su očekivano posijedili ili oćelavili, načeti brojnim osvajačkim pohodima i stoljetnom kostoboljom, na nogometnom terenu oni već jako dugo djeluju kao prastari i jedva pokretni - s ražalovanim njemačkim trenerskim veteranom Ottom Rehhagelom na klupi 2004. godine oni su kao muzejska vrijednost uzeli naslov europskog prvaka, s oldtimerima Karagunisom, Gekasom i Kacuranisom u sastavu oni su pobijedili poletne Bilićeve ‘vatrene’ u Pireju prije šest godina - ali poanta je stoljećima ostala ista. Boj se Danajaca...
Posljednji put Hrvatska je pobijedila Grčku dok je Šuker još mogao pretrčati pedeset metara bez ukazivanja liječničke pomoći. Nedavno je Ćiro Blažević evocirao tu solunsku utakmicu iz 1997. godine i zasluge za pobjedu pripisao - Slavenu Biliću. “Kada sam vidio kako suvereno prolazi kroz grčki vezni red, nezaustavljivog Bilića premjestio sam u vezu, a na njegovo mjesto u obrani poslao Silvija Marića. Bilić je nakon jednog prodora dao loptu Šukeru za pobjednički gol...”
Dobro zvuči, ali ako ćemo biti iskreni, bilo je to vrijeme kada ste i u nemoguće dosadnim utakmicama mogli računati da će Šuker nešto zavući u mrežu. U cijeloj protekloj kampanji nacionalna momčad neuspješno je tragala za svojim Šukerom.
Luka Modrić, Mario Mandžukić, Dejan Lovren, Ivan Strinić, Ivan Perišić, Nikola Kalinić i Domagoj Vida čine kontingent igrača koji su (manje ili više) igrali u Pireju u jesen 2011. godine, kada je Grčka dobila utakmicu sa 2-0 i odgurala Hrvatsku u baraž za Euro 2012. U utakmici visokog uloga, grčki nogometaši - listom članovi Olympiacosa, Panathinaikosa i PAOK-a, u najboljem slučaju Celtica ili Eintrachta - pametnom i discipliniranom igrom zasjenili su individualno moćnije i vrjednije hrvatske reprezentativce. Na širem planu, ništa se nije promijenilo.
Nije se promijenila niti grčka praksa da kormilo reprezentacije drži stranac. U konkurenciji sunarodnjaka i počasnog grčkog državljanina Rehhagela, aktualni izbornik Michael Skibbe već zna da u najboljem slučaju može računati tek na mjesto “drugog najdražeg Nijemca” u priči o grčkom nogometu. Učinit će to ako odvede momčad u Rusiju pored favorizirane Hrvatske. Izgledi mu na papiru nisu preveliki, ali uloga autsajdera tradicionalno veseli Grke...