U Europi postoji više trenera i momčadi koje jako dobro funkcioniraju u sustavu s 3 braniča u posljednjoj liniji.
Jedan od onih koji je taj sustav igre ponajbolje uigrao je i Antonio Conte. Danas njegove treninge dolaze pratiti i etablirani treneri, no Conte ne dopušta svakome pristup. Oni kojima je pojasnio svoju doktrinu kazao je da je tesanje taktičke uigranosti u sustavu 3-4-3 ili 3-5-2 vraški težak posao. I ako se želite njime baviti, onda se spremite na barem šest mjeseci non-stop vježbanja kretnji te puno, puno strpljenja…
Jedan od glavnih razloga što nema mnogo onih koji forsiraju taj sustav upravo je manjak vremena, pa i strpljenja da se uigravaju linije. Nadalje, za taj sustav morate imati verzirane igrače, pogotovo bočne, spremne juriti gore-dolje te u oba pravca biti učinkoviti. Tko ima takve moćne bekove-krila, taj je u velikoj prednosti. Oni koji ih nemaju ući će u velike probleme.
Ante Čačić je već jednom, prije Eura, u Osijeku pokušavao igrati s 3 stopera u liniji. Izgledalo je slabo. Vratio se srećom brzo na 4 braniča jer je to jedino logično za strukturu igrača koje ima. Sada je u Tallinnu opet poželio eksperimentirati i izgledalo je nikako!
Nadmeni izbornik
Nije uopće čudno da su naša tri stopera, Mitrović, Lešković i Vida, a pogotovo prva dvojica, griješili kao amateri i djelovali krajnje nesigurno. U ovom slučaju ne možemo govoriti ni da se ne poznaju, jer su Mitrović i Lešković bili suigrači u Rijeci. No, nije stvar u nepoznavanju (su)igrača, nego u činjenici da Hrvatska niti uigrava takvu taktičku formaciju, niti ima bočne igrače s kojima bi temeljno ‘držala’ 3-5-2 (3-4-1-2). Dodamo li tome da izbor igrača, onda ćemo još jasnije shvatiti ovaj taktički nered.
Veznog igrača kao Rog staviti na desni bok, ofenzivnije krilo kao Perišić na lijevi bok, pa onda krilo kao Pjacu na polušpicu, i sve to u posve novom taktičkom sustavu, to je toliko nonsensa da Hrvatska nije ni mogla bolje izgledati. Nije uopće stvar u porazu, dogodi se (iako je ovaj poprilično ružan), nego uopće u dojmu igre koja je donijela hladan tuš nakon što je izgledalo kao da se izmišlja topla voda…
No, po nama je ovo i najbolje što se moglo dogoditi Hrvatskoj u ovom trenutku! Prije svega je hladan tuš dobrodošao izborniku Čačiću i njegovu nadmenom stavu prkošenja taktičkim i tehničkim logikama. Zato je dobro da se takav krivi stav prepozna u utakmici koja nije natjecateljska. Ove utakmice najviše mogu poslužiti motiviranim igračima, prije svega onima koji nisu emotivno prazni od kvalifikacijske utakmice tri dana prije, a pogotovo onima koji se žele dokazivati i dobiti reprezentativnu priliku kad izostane mnoštvo prvotimaca. Dakle, trebalo je više igrača koji nisu fiksno unutra, i čiji entuzijazam donosi novi polet. I moguće nova rješenja. Najmanje se u ovakve utakmice treba ući kao da je u pitanju neka amaterska udruga, sa 16 igrača i ispada da je bitno samo odraditi je, reda radi...