Nogometni sam čovjek, nesklon svađama i polemikama preko novina i zato me boli što se iza svakog prvenstva vuku repovi, poziva na linč, izvlače se prljavštine; te što je tko rekao, te tko je gdje bio ili nije bio i slične pikanterije. Znam, bit će toga još, kod nas je to u nastavcima, svi imaju pravo reći i svi misle da moraju nešto reći. Gubimo vrijeme u svađama, a kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Rusiji počinju za dva mjeseca.
Ipak, najviše me zasmetalo kada je Ante Čačić opleo po Zvoni Bobanu. Navodno nije došao na utakmicu. Ante, ne trebaju ti takvi fajtovi, pusti Zvonu Bobana na miru, ima svoj način života, razmišljanja i nitko ga nema pravo prozivati - gdje je bio? Bio je tamo gdje je trebao biti. OK, Ćiro izaziva, njemu su polemike duševna hrana, ali Boban gleda samo svoja posla.
Vjerojatno kao i vas, nervira me Portugal. Provlače se kroz iglene uši, te na produžetke, te na penale, ali, dragi moji, oni su u polufinalu. Utakmice se zaboravljaju, pamte se rezultati, a plasman u polufinale je vrlo dobar rezultat. I komplimenti za utakmicu s Poljacima, nisu se raspali, kada su već u drugoj minuti primili gol. A Poljska je odigrala super utakmicu, bilo je šansi i na jednoj i na drugoj strani. I na kraju, junak portugalske pobjede bit će Quaresma, koji je uglavnom ulazio u sudačkoj nadoknadi ili u produžecima.
Vidio sam dobrog Lewandowskog, koji je još jednom potvrdio da je jedan od najboljih napadača na svijetu, vjerojatno ste zapazili kako superiorno barata loptom. Želio je pobjedu kao i Cristiano Ronaldo, kojega nikada nisam vidio da je tako “napaljen”, toliko mu je stalo da postigne nešto veliko. Vjerojatno ga motivira i Messi, njegov vječni kompleks; kada Messi već nije uspio na Copa Americi, možda je ovo prilika da Ronaldo svijetu pokaže da je najbolji. Imali su Portugalci čvršće živce i sad su vrlo opasni...