POVIJESNI DAN ZA HRVATSKI NOGOMET Prije 19 godina cijela nacija je disala uz Vatrene, Ćiro samokritičan: 'Ja sam kriv što nije bilo zlato'

Prije točno 19 godina, 11. srpnja 1998., Vatreni su na Parku prinčeva svladali Nizozemsku 2:1 golovima Šukera i Prosinečkog i osvojili brončanu medalju na SP-u. Šuker je sa šest golova bio najbolji strijelac, Zlatna kopačka, Dražen Ladić čudesno je branio cijeli turnir s vrhuncem baš u susretu za medalju, svi su odigrali od jako dobrog do odličnog. Što danas o bronci iz Francuske ima za reći izbornik Miroslav Blažević?

- Ljudi se s nostalgijom prisjećaju te brončane medalje, a ja kažem samome sebi “Ćiro, ti si kriv što nije bilo zlato” - odgovorio je u svom stilu. Što godine prolaze taj domet izgleda sve većim.

- A ja sam sve sigurniji da smo trebali biti prvaci i sve mi je više krivo što se to nije dogodilo. Ali neću sada javno precizirati zašto upravo sebe vidim krivcem.

Vjerojatno ne moramo puno pogađati, jer poraz se dogodio u polufinalu s Francuskom (2:1), a što se u tom susretu zbivalo, od Bobanove igre s ozljedom, koji je tražio zamjenu u poluvremenu, a nije je dobio dok nije skrivio gol, do uvođenje Silvija Marića umjesto njega, a Prosinečkog tek u sudačkoj nadoknadi...

- To su bili iznimni igrači, svjetske klase, kojima sam ja kao trener udahnuo obiteljsku atmosferu. Mi smo igrali sa srcem za domovinu, svaki put kad bismo izašli na teren naš je pozdrav bio “Za Hrvatsku“. I ginuli su. Zato kad sve zbrojim još više ističem da smo napravili veliku stvar, ali mogli i veću. Sada Ante Čačić ima skoro jednako dobru generaciju. I on mora s njoj to isto učiniti. Nije dovoljno samo se plasirati na veliko natjecanje. Štoviše, danas je Hrvatskoj i lakše jer je etabilirana, ima autoritet, mi smo se tada tek probijali da se afirmiramo.

Neki ondašnji igrači, kasnije treneri, kažu da je ta momčad imala mnogo više igrača koje je krasila osobnost, karakter, i da toga danas nedostaje. Da je to razlog što rezultat iz Francuske nije ponovljen.

- Ma što to znači? Osobnost je odlučnost da uspiješ, čvrst karakter da te u tome ništa ne može zaustaviti, ali da bi jedna momčad to napravila mora imati trenera koji je vođa, neupitni autoritet, kojeg slijedi. U takvom slučaju možeš bi biti i strog, oni će sve učiniti kako i što od njih tražiš, samo ako te vide kao lidera za kojim idu u nove pobjede. Ukoliko toga nema, nema ni uspjeha - konstatirao je Ćiro.