Zagreb, 020927.
Stadion Maksimir.
Utakmica 7. kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018.
Hrvatska - Kosovo.
Na fotografiji: Vida, Vrsaljko, Lovren.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
CROPIX

PIŠE ROBERT MATTEONI

PRIVID ILI MANJAK NABOJA? VEĆ JE IMAO SUKOB S ČAČIĆEM I SEBE SKINUO S EURA Pehovi na stranu, previše je 'ali' u vatrenoj karijeri Dejana Lovrena!

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 04.10.2017. u 08:20

  • Priča stopera Liverpoola izaziva podosta dvojbi o donedavno nezamislivom dvojenju priključivanju reprezentaciji. Je li to samo privid ili manjak naboja za Hrvatsku - teza koju je načeo Modrić - prepoznajemo i u ovakvim slučajevima

    Podosta je dvojbi, bolje rečeno nevjerice, izazvao još jedan opširni medijski istup Dejana Lovrena. U posljednjim sezonama ta njegova obraćanja poprimaju štih najave loših vijesti glede reprezentativnog okruženja. Dakle, stoper Liverpoola oglasio se da ima ozbiljnih zdravstvenih teškoća te dao naslutiti da neće biti spreman za dva ključna dvoboja kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

    Iz njegovih riječi moglo se zaključiti da bi najbolje bilo da se on liječi i ne dolazi u reprezentativni tabor. U nedjelju je pak Dejan Lovren nastupio za Liverpool na gostovanju u Newcastleu, svih 90 minuta. Kao što je igrao i tri dana prije, u Ligi prvaka, protiv Spartaka u Moskvi. Nema dvojbe da je Lovren uzimao analgetike da bi, uz teškoće koje se navode (leđa, tetive…) mogao igrati za Redse.

    Logično bi bilo da je tu

    Kako je igrao za Liverpool, onda bi bilo više nego logično da bi se Lovren trebao pojaviti i u reprezentaciji. Ne samo zato da ga liječnička služba proba osposobiti za važne utakmice (ili utakmicu u Kijevu za tjedan dana), nego i zbog doprinosa atmosferi reprezentacije. Ona je puna problema zbog ozljeda igrača, napeta zbog rješavanja nastupa na SP-u unutar tjedan dana i svakako bi sada morala biti potpuno, pojedinačno i kolektivno, podređena reprezentaciji.

    To što je razmišljao hoće li uopće doći već je dovoljno za izazivanje skepse kod javnosti. Sličnom je nevjericom javnosti popraćen i Rakitićev ‘forfait’ nastupa u Turskoj. Nakon Kosova je kazao da ga boli stražnja loža i vratio se uz placet liječnika u Barcelonu. Par dana kasnije nastupio je za Barcu i osnažio glasine da je ustvari bio ljut na Čačića, odnosno na status koji uživa u njegovim projekcijama reprezentacije. Kad na te skepse nadovežemo nedavnu, još uvijek nedefiniranu Modrićevu tezu o ‘manjku naboja’, jesu li takvi primjeri labavijeg pristupa reprezentativnoj zbilji oni detalji koji odaju pravi okvir kapetanovu istupu nakon Turske? To najbolje znaju igrači i izbornik, ali je upravo ovo trenutak kad bi unutar sebe morali razbistriti te dvojbe (ako ih ima) i homogenizirati se za odlučne borbe.

    Sukob s Čačićem u Mađarskoj

    Inače je Lovrenova reprezentativna karijera pod Antom Čačićem obilježena sukobom koji se dogodio u Mađarskoj, a kada je nakon zagrijavanja ozlojeđen što ga izbornik ne uvodi u igru, samoinicijativno je sjeo na klupu.

     

    Nogometna reprezentacija Hrvatske bila je do ne tako davno pojam privrženosti i bezuvjetne lojalnosti igrača. Uvijek se pričalo o strasti igranja za Vatrene, o tome kako je već dolazak u kamp reprezentacije jedva dočekan doživljaj, a kamoli igranje odnosno pobjeđivanje uz podršku navijača. Dvojiti hoće li doći na izbornikov poziv ili se liječiti u klubu, koji je milijunskim plaćama ‘gazda’ igračima, nije bio istican kao dvojba.

    Nekad bilo...

    Štoviše, nekad su igrači i ozlijeđeni znali zvati reprezentativne liječnike da žele doći, među inima kako bi i bili u taboru. Dakako, bilo je i prije slučajeva da neki reprezentativci kalkuliraju ima li smisla dolaziti ako su (polu)ozlijeđeni i nespremni te tako remetiti oporavak, ali to se događalo uglavnom pred manje važne utakmice i periode.

    Trenutno Hrvatska ima izvanredno stanje, ozbiljnih problema i velikih izazova da izbori Rusiju 2018. Mobilizacija je nešto što se ne bi trebalo ni tretirati za razgovor, kamoli za raspravu. Zato je logično da će Lovren naposljetku ipak doći u reprezentativni tabor i pokušati se osposobiti (barem) za Kijev...

    Sam je sebe skinuo s liste za Euro 2016.

    U točno osam godina, koliko je reprezentativac, Dejan Lovren skupio je 34 nastupa za Hrvatsku. S obzirom na dužinu staža i standardnost u klubovima gdje je igrao (Francuska, Engleska) nedvojbeno je to skromna brojka nastupa. Lovren se doista mučio i s ozljedama. Najteže je zapravo bilo pred Euro 2012. kada je pod svaku cijenu forsirao i liječnike, potom i sebe na treninzima, a kako bi mogao otputovati na Euro u Poljsku. Nažalost, ozljeda gležnja bila je prejaka da bi u tome uspio.

    Dvije godine kasnije Lovren je doživio napokon veliko natjecanje na Mundijalu u Brazilu. Rezultatski je ono bilo podbačaj, ali igrač je napokon probio led velikih reprezentativnih nastupa. Kad je došao na red Euro 2016. u Francuskoj, opet je izostao. Slično je medijski objašnjavao da ima ozbiljnih problema osobne prirode i praktično je sam sebe ‘skinuo’ s popisa putnika za Francusku.

    Detalj koji dovoljno ukazuje na vrlo turbulentnu priču Lovren - Vatreni jest da je od 9. rujna 2014. godine (izbornik Kovač, Malta) izostao u natjecateljskim utakmicama Hrvatske čak dvije godine i devet mjeseci. Vratio se 11. lipnja ove godine, u porazu na Islandu.

     

    Iz drugih medija