Čak 114 puta Stipe Pletikosa branio je za hrvatsku reprezentaciju, a baš Meksiko ima neobično veliku ulogu u njegovoj karijeri. Kad je Pletikosa debitirao? U veljači 1999. s Danskom na Poljudu, ušao je u drugom poluvremenu umjesto Mrmića. Koja mu je bila prva utakmica u početnoj postavi? S Meksikom u Seoulu na Koreja kupu 16. lipnja 1999. godine. Hrvatska je dobila 2:1 golovima Bišćana i Josipa Šimića. Premijerno je istrčao na travnjak na velikom natjecanju na Mundialu u Japanu 2002. godine još jednom u dvoboju s Meksikom, a na posljednjem nastupu u Recifeu dvanaest godina kasnije rivali su opet bili El Tri. Boljeli su ti porazi (1:0 i 3:1), mnogo više nego što bi eventualan nedjeljni...
- Sjećanja su loša, to je razumljivo. U Brazilu nam je trebala pobjeda, njima bod, ali vidjelo se da nije dobro, mnogo se toga događalo u krivom smjeru, od drugačijeg pristupa izbornika Nike Kovača prema nama igračima što je rezultiralo da atmosfera nije bila prava... - prisjeća se Pletikosa.
Nakon Brazila pojedini igrači, pogotovo Eduardo da Silva, krenuli su na Kovača motornom pilom.
- Da, jedno su ta strujanja unutar momčadi, zapravo ne znam koja bi bila najbolja riječ, i sigurno da je utjecalo, drugo je da smo u tom susretu promijenili način igre, okrenuli smo na raspored 4-3-3, što nam se sve skupa obilo o glavu. Jer smo dotad nešto drugo igrali i vježbali. Žao mi je što sam u tako gorkom nastupu završio karijeru u reprezentaciji. Znao sam da mi je to posljednje natjecanje, ali o tome nisam želio govoriti, informirao sam tek svoje najbliže i nadao se da će puno bolje završiti. Htio sam se puno ljepše oprostiti od državnog dresa. No, nema sad potrebe tri godine kasnije ulaziti u sve te detalje.
Cijenite Meksiko? Nemaju svjetske TOP klase, ali uspješni su i opasni.
- Jako, jako ih cijenim. U toj utakmici igrali su u rasporedu 3-5-2, ali vrlo modernom, imali su veliku brojčanu prednost u sredini terena gdje su dominirali. U kontinuitetu su na velikim natjecanjima, prednost im je što su iz zone CONCACAF pa se relativno lako plasiraju, golema su država s mnogo kvalitetnih igrača. Ne znam kakva im je liga, međutim reprezentacija je problem svakom suparniku. Slični su nama po tome što imaju taj osjećaj za igranje nogometa.
Strujanja u momčadi
Na vratima Hrvatske bit će Lovre Kalinić, zamjena Antun Marković iz Slavena Belupa. Eto, Danijel Subašić je proglašen najboljim vratarom francuske lige, Lovre Kalinić belgijske, nije baš čest slučaj da naši golmani dobvaju takva priznanja.
- Nije ni tako rijedak pa Vedran Runje je triput bio izabran za najboljeg golmana belgijske lige, a ja jednom ruske. Imamo mi prave vratare. Što se Subašića tiče on je to itekako zaslužio radom i prezentacijama, stekao je samopouzdanje, na izuzetnoj je razini, a sam je najbolje rekao kad je primao trofej da najviše zahvaljuje treneru koji mu je u tome pomogao. Odgovara mu taj način treniranja. Kad je Kalinić odlazio iz Hajduka bilo je jasno da ne može odmah u najveće klubove, da mu treba međustepenica, i to je to. Belgija mu je savršena. Dobra je liga, u centru Europe, jako je praćena i super organizirana, u zimi je otišao tamo, a nakon manje od pet mjeseci dobio takav kompliment da je uvjerljivo izabran za najboljeg.
Osobno ste Monacu preporučili Subašića, to je velika gesta koju ne bi svi napravili. Može biti i poruka klubovima - tko traži golmana neka pita Pletikosu.
- Moja vrata su svima otvorena, takav sam čovjek, ako mogu pomoći tu sam. Kroz karijeru naišao na kolege golmane i bivše vratare koji su bili, ajmo tako reći ljubomorni, i ne bi nešto učinili za tebe. Tada sam sebi rekao: neću biti takav nego potpuno drugačiji! Uvijek ću svakome priskočiti kako god mogu. U konkretnom slučaju direktor Monaca je bio moj veliki prijatelj, zvao me, međutim nije mi se sviđalo što su se nalazili na zadnjem mjestu u drugoj ligi. Istodobno, Subašić je u Hajduku bio na isteku ugovora, nije se znalo hoće li potpisati novi, kazao sam Monacu - uzmite njega, nećete požaliti. Poslušali su me. Međutim, da ne bih bio krivo shvaćen, za sve što je Suba napravio samo je on zaslužan svojim radom i obranama.
Antun Marković je poprilična nepoznanica.
- Nisam ga puno gledao, pretpostavljam da je u odluci prste imao i trener vratara u repezentaciji (Mrmić nap.a.). To mu je sjajna šansa. Zna se da izbornik nije mogao računati na igrače Dinama i Rijeke.
Marquez je fenomen
Tko je broj 1 među vratnicama u HNL-u? Livaković?
- Slažem se, Livaković je taj. Miran, siguran, koncentriran, odličnog pasa, i to ne pokazuje samo u našem prvenstvu nego i Ligi prvaka. Drago mi je zbog Dante Stipice što odlično brani, on najstavlja tradiciju Hajukove škole, a nikako se ne smije zaboraviti Andreja Prskala, dao je velik doprinos Rijekinoj tituli prvaka.
I što očekujete od tog novog sraza s Meksikom? Prvog od 1999. bez vas.
- Igramo bitno oslabljeni i ne treba stavljati nikakve imperative pred igrače, neka daju najbolje što mogu. Šteta je što se ta utakmica igra u tako lošem terminu jer ipak je to prvi povijesni nastup Hrvatske u Sjevernoj Anerici, i to na sjajnom stadionu u Los Angelesu, protiv odličnog Meksika, premda ne znam kakvi su oni sada. Kad već imamo takav nastup bilo bi lijepo da smo na njega moglo doći kompletni, da pokažemo koliko vrijedimo.
Vi ste u mirovini, ali Rafa Marquez još uvijek igra, u sva tri susreta je bio na travnjaku kontra vas.
- Pa još je aktivan i golmana Oscar Perez Rojasa, sjećam se da mu je nadimak Zec, on je 2002. u Japanu stajao na vratima Meksika. Čitao sam nedavno o njemu.
Danas je sa 44 godine najstariji golman u meksičkoj prvoj ligi, no nije više u nacionalnoj vrsti.
- To su fenomeni, poseban fenomen je Marquez. Čovjek ima 38 godina. Gdje uopće sad igra?
Eto ga u Atlasu, u meksičkom prvenstvu od lani.
- I stoper je, i veznjak, znalac.
Na kraju, Luka Modrić i Mateo Kovačić protiv Marija Mandžukića. Kome ide Liga prvaka?
- Bliži je Juventus. Imaju taj pozitivan zanos, ali i klasu. Real je izvrstan, međutim Juventus je danas za korak ispred. Po meni.