Zbog čega ste tako pesimistični? Dajte malo pozitive - oponirao je Ante Čačić novinarima koji su pitali za HNS-ov plan B u slučaju lošeg rezultata s Finskom.
- Ne sjećam se da je Hrvatska ikad dva kola prije kraja kvalifikacija u skupini imala osiguran izravan plasman na Svjetsko prvenstvo - dodao je izbornik.
Neki vjeruju da će Vatreni “riješiti” Skandinavce i Ukrajince, drugi su skeptični i već razrađuju crne scenarije, ali nikad takva anksioznost nije vladala u javnosti i izvirala iz tekstova nogometnih novinara kao u studenom 2011. uoči play-offa s Turcima. Tada se mogla sastaviti poprilična zbirka nekrologa ispisanih Slavenu Bilić, da bi u Istanbulu završilo 3:0. Za nas.
Vruće srce, hladna glava
Pesimizam i optimizam u ovakvim u prilikama vrlo su relativna stvar. Ključne su kvaliteta, taktička i psihološka pripremljenost momčadi. Na Türk Telekom Arenu Vatreni toga studenog prije šest godina istrčali su doista vatreno, odigrali borbeno i kompaktno, s Vedranom Ćorlukom na lijevom braniču priredili prvorazredno taktičko iznenađenje koje je donijelo golemu prevagu. Momčad je slijedila Slavena Bilića i zbog najava njegova neslavnog kraja dodatno izgarala, mimo standardnog sportskog motiva plasmana na Euro.
Kad se danas piše o Čačićevu nasljedniku i stezanju remena u HNS-u, ne dođe li FIFA-ina lova, o dodatnom uzdrmavanju pozicije Davora Šukera kao predsjednika, kojem u svakom slučaju slijede izbori, kreće se kondicionalom - ako bi se dogodio podbačaj… U Turskoj 2011. medijski se to uvelike tretiralo kao nešto neminovno, i da samo fantastičan rasplet to može spriječiti.
- Kako smo to izveli? Tada je bio još veći uteg, jer to su bile dvije utakmice doigravanja, znali smo da idemo na sve ili ništa. Bodrili smo jedni druge, vjerovali da možemo ako se držimo svojeg plana. Jasno da smo bili prisebni, kako se kaže “vruća srca, hladne glave”, svjesni da u tim ključnim trenucima moramo biti na visini zadatka što se tiče oduzimanja lopte, postavljanja, besprijekorni u duelima, u čvrstoći. Rekli smo samima sebi - danas moramo odigrati našu najbolju utakmicu. Tako treba biti i sada - prisjeća se Tomislav Dujmović kojeg je Bilić stavio u udarnih 11 na poziciji zadnjeg veznog.
I dodaje:
- Kad je presudan susret, motiv je veći, svaki igrač se sam dodatno mobilizira. Priprema nije bila drugačija, samo što smo znali da su to odlučujući dvoboji, a u takvima se pazi na svaku loptu. Gledajući kroz povijest, različite generacije vežu dramatične utakmice. Mislim da je atmosfera i sada u reprezentaciji dosta dobra, da su igrači sami sebi najveći motivatori. Iskustvo mi govori da ćemo se odlično pripremiti i napraviti rezultat.
Nikad nije bilo lako
Hrvatska nikad dva kola prije kraja nije imala osiguran plasman na svjetsko ili europsko prvenstvo, u dva navrata izborila ga je uoči zadnjeg nastupa. Najpreciznije, Vatreni su Austriju i Švicarsku dohvatili na poluvremenu pretposljednje runde. Tada su u Skoplju saznali da je Izrael svladao Rusiju 2:1. I to je bilo to. Jedno od prva dva mjesta koja su vodila izravno bio je naše. Do kraja su Maznov i Naumoski zabili za 2:0 pobjedu Makedonije. Ali na Wembleyju je izlučni ciklus savršeno zaključen (3:2).
Za Njemačku 2006. pod vodstvom Zlatka Kranjčara, pogotkom Darija Srne s bijele točke, matirali su Švedsku 1:0 i mogli u Mađarsku na izlet.
Više je vjere u javnosti emitirano uoči utakmice s Jugoslavijom 1999. godine, kad je završilo 2:2 i prvi put Hrvatska nije otišla na veliko natjecanje, pa i da Ukrajina neće dobiti Englesku 2009. i dati nam novu šansu, što je završilo drugim izbivanjem, nego uoči nekih finiša koji su sretno završili. I pred tu Tursku, ali i Ukrajinu 1997. godine, koja je stigla baš nakon što su Ševčenko, Rebrov i društvo demolirali Barcelonu na Campu Nou s kijevskim Dynamom 4:0, vladala je golema zebnja. Prije ždrijeba play-offa 2003. i 2013. nerijetki su bili komentari, s obzirom na stanje reprezentacije, da proći možemo jedino ako izvučemo najslabije Sloveniju, odnosno Island. I bi tako.
Čačić je u srijedu napravio dva taktička treninga da bi pokušao posložiti neke stvari, ali osim načelnih dogovora, sad je za to kasno. Sve je u glavama igrača. Dvadeset godina kruži legenda kako je Ćiro Blažević završavao posljednji govor pred izlazak na utakmicu u Kijevu u doigravanju, kad se javio za riječ Goran Jurić.
- Šefe, je**t ćemo im majku! - uskliknuo je libero Vatrenih i svi kao furija istrčaše na travnjak.
Krenuti napadački
Ispalo je da nije bilo ni približno tako, ali vjera je itekako važna. Nakon vrlo teških uvodnih dvadesetak minuta, koje je domaćin odigrao kao u transu, Alen Bokšić je zabio za 1:1, i ostalo je tako.
- Po meni, Finska je ključ. Svi računaju da je moramo proći, a ukoliko to učinimo, bit će već mnogo lakše. Znate kakva je atmosfera kod nas, ne zabijemo li u prvih dvadeset minuta gol, postat će sve teže. Pretpostavljam da ćemo krenuti napadački, koncentrirano prema naprijed, dao Bog da zabijemo u prvih 10-15 minuta, publika nam puno može pomoći. Vjerujem da ćemo tu utakmicu apsolvirati na najbolji način. Nadam se da nam neće trebati dodatni impuls u drugom dijelu. Istina, gledao sam Ukrajince, igrali su fenomenalno, imaju reprezentaciju za uvažavanje, neće biti jednostavna utakmica - zaključio je Dujmović.