U utorak oko 13 sati u Londonu je bilo oko podne. U svom vozilu milio je ulicama mega grada, vozeći se prema trening-kampu West Ham Uniteda. Dva je dana slobodnog dao igračima Slaven Bilić, tradicionalno kada je u pitanju reprezentativna pauza. Nastavak posla u utorak bio je ipak bitno slađeg dojma nego prethodnih tjedana. Pobjeda nad Swanseajem zaokružila je sjajni rujan, u kojem je West Ham United u pet utakmica upisao tri pobjede, remi i poraz. Počelo je sve dobro s njegovim rođendanom 11. rujna kada su mu igrači podarili najljepši poklon, prve bodove sezone, protiv Huddersfielda. Dakle, Biliću, utorak by London je...
- Znate da neću sada razgovarati o klupskoj sezoni - ostao je dosljedan svojim kriterijima komunikacije, što znači da možemo analizirati stvari na pola i na kraju sezone, a u međuvremenu tek ako je nešto krajnje izvanredno. Iako ga mediji u Engleskoj ‘pokapaju’ svaki dan, treba kazati da mu je to sudbina već dvije godine. On je pak još tamo, a momčad, koja će se uskoro (napokon) povratkom i super važnog španera Lanzinija i drugih bitno osnažiti, počinje grabiti prema gore...
- Od kada razgovaramo u mojoj eri u West Hamu, mislim da samo prvi put, kad sam tek postao trener, niste postavljali pitanje o mom statusu, medijskim špekulacijama novih trenera i slično. Dakle, nemam što novog reći osim da sam sa svojim stožerom i igračima u stalnoj borbi za napredovanje West Hama. Sezona se tek zahuktava, zato ostavimo analize za kasnije, radije se vratimo temi zbog koje ste me zvali…
Snaga u konstanti
Da, tema je Luka Modrić i ‘doživjeti stotu’. Protiv Finske će kapetan Hrvatske upisati troznamenkasti broj nastupa za reprezentaciju. I to u tjednu u kojem je postao po treći put sretan otac novorođenčeta. Druga kći u obitelji Modrić, gdje je ravnopravnost spolova legitimirana sa 2:2, kako i priliči pitomoj naravi fantastičnog nogometaša…
- Je, je, baš sam nazvao njegova oca Stipu, jer nisam odmah mogao dobiti Luku, te sam čestitao na sretnom događanju. Vezan sam jako za tu obitelj, proveli smo izvanredne trenutke zajedno, kao i one malo manje lijepe kada je reprezentacija teško živjela u mojoj eri. U svakom tom razdoblju uvijek je bila jedna konstanta Luke Modrića, a to je prekrasna mu narav. Luka je, osim što je izuzetan nogometaš globalne dimenzije, i izuzetan kao osoba. U životu sam upoznao bezbroj ljudi, on je jedinstven po mnogočemu.
Modrić će u Rijeci u petak odigrati stotu utakmicu za Hrvatsku. U redu pet izbornika, nikad nije krio, daleko najdražeg, i kao trenera i kao osobu, isticao je vas. Zanimljiv je podatak da od 100 utakmica pod vašim je ravnanjem odigrao točno 50. Od 16. kolovoza 2006. u Livornu protiv Italije do 18. lipnja 2012. u Gdanjsku protiv Španjolske. U Livornu je postigao prvi od 11 golova za Hrvatsku, u Gdanjsku na Euru, odigrao, po našem subjektivnom dojmu, najbolju utakmicu za Hrvatsku, protiv prvaka Španjolaca…
- Vraćate me unatrag emotivno važnim datumima i to je uvijek ugodan osjećaj. Moja izbornička era vezana je uz Modrića i, nazovimo je, njegovu generaciju ili generacije, ali smatram se samo jedan od privilegiranih što sam imao na raspolaganju fenomenalnog igrača i osobu. Istina je da smo imali odličan odnos, a njegovu kvalitetu potvrđuje što smo uvijek ostali u kontaktu. Dijelimo naše doživljaje u karijeri, raspravljamo o nogometu, pričamo o životu…
Ajmo prvo o doživljaju početaka. Livorno?
- Luka je debitirao pet mjeseci ranije u Baselu protiv Argentine, kod Kranjčara. Pokazao je tada ono nešto što je najavljivalo da je poseban. Kad sam nakon SP-a 2006. preuzeo reprezentaciju, uvrstio sam ga odmah u prvu postavu jer sam dobro znao iz suradnje u mladoj reprezentaciji kakva je kvaliteta. Njegovo napredovanje u statusu bilo je nešto prirodno. Nakon razočaravajućeg dosega Hrvatske u Njemačkoj, reprezentacija je trebala novu generacijsku priču i energetsku obnovu. Uz Modrića dio tog paketa osvježenja činili su Eduardo pa Ćorluka, kvalitetni pojedinci koji su unijeli novu limfu u krvotok Vatrenih. Moram reći da je nama tada bilo lakše posegnuti za mlađima, prvo jer smo imali takve razine talenta u mladoj selekciji, a drugo jer je javnost u startu podržala osvježenje redova reprezentacije.
I pogotovo što vam je jako dobro krenulo u kvalifikacijama za Euro 2008?
- Istina, već od remija u Rusiji gdje smo nagovijestili novu snagu, osjetili se posebno ozračje oko Hrvatske. Modrić je već tada, spontano, postajao današnji Modrić, dakle igrač prevage. Nakon povijesne pobjede nad Englezima u Zagrebu to je bilo svima jasno…
Vi ste već tada kazivali da je po vama među najboljim vezistima na svijetu. Djelovalo je pretenciozno, kao i svojevremen stav Branka Ivankovića koji ga je vodio u Dinamu. Danas to svi prepoznaju…
- Kod nas tako ide, kad nekoga temeljem stručnih kriterija prepoznate kao posebnog u međunarodnoj konkurenciji, odmah vam prišiju da je to klasično hrvatsko preuveličavanje. Luka Modrić već odavna nije ‘hrvatska priča’, njega je svijet godinama prepoznavao kao klasnog igrača, a s okvirima koje je dobio u Real Madridu prerastao je globalnu top klasu. Kad Engleze pitate, mnogi će ustvrditi da je ponajbolji vezni svijeta, u Španjolskoj ga iznova biraju kao broj 1, u Italiji ga uzimaju kao kriterij klase veznjaka. Tretiran je kao predvodnik generacije, i kao slični takvi, od Zidanea, preko Scholsea, Pirla, do Inieste, što je stariji djeluje kao da je sve bolji…
KAKO JE LUKA ISPRVA ODBIO REPREZENTATIVNU DESETKU
Pamtite li neku anegdotu koja bi dočarala Modrićev reprezentativni pristup?
- Pa bilo ih je, ali evo, s obzirom na to da sam spomenuo desetku koju mu je dao Real. Kad je Niko Kovač odlučio zaključiti reprezentativnu karijeru, mislim da smo bili u hotelu prije utakmice u Bukureštu, došao sam u sobu gdje su cimeri bili Modrić i Ćorluka. Rekoh mu da mi je najlogičnije da nakon Kovačeva odlaska sada on preuzme broj 10. Odmah mi je odgovorio ‘baš i ne bih’, kao da mu je bilo neugodno da ga se smatra onim koji će preuzeti taj oduvijek prestižni broj, koji igraču odaje poseban status. Nisam ga forsirao nego sam mu kazao da prespava i ujutro kaže svoj stav. I naposljetku je kazao ‘hoću’.
Imali smo velikane, ali...
Vidite li Modrića kao najboljeg hrvatskog igrača od samostalnosti?
- Teško je uspoređivati epohe i vrlo nezahvalno. Mi smo imali velikane kao što su Zvone Boban, Davor Šuker, Alen Bokšić, Robi Prosinečki, s kojima su Brončani i kroz reprezentativne uspjehe dodatno učvrstili snagu svojih veličanstvenih karijera. Luka Modrić je u tom vrhu, a sada svatko ima svoju preferenciju tko mu je za nijansu gore ili dolje. Ono što je sigurno, po osvojenim trofejima i pogotovo po važnosti uloge koju je imao u svojim osvajanjima, Modrić je prvo ime hrvatske nogometne povijesti!
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI