DRAŽEN ANTOLIĆ IZ ESTONIJE
Kad trener forsira standardnu momčad i s njom niže rezultate, te preinake čini tek višom silom, prijateljske utakmice malo donose igračima iz sjene. Andrej Kramarić natjerao je Sjeverne Irce da mu se dive, zabio i eurogol, ali Ante Čačić nije ga imao u najozbiljnijim kombinacijama za udarnih 11 u prvoj sljedećoj utakmici protiv Ukrajine.
Susret u Tallinnu prilika je ponajprije Kramariću, Pjaci i Rogu, da još jednom ukažu na kvalitete, koje bi, pogotovo prvoj dvojici, trebale dati dodatnu težinu u izbornikovim nekim budućim planovima, ali Čačić je dokazao da takvi dvoboji nisu uteg koji presuđuje na vagi kome će dati dres prvotimca.
Hrvatska je mnogo jača od Estonije i u nekompletnom sastavu trebala bi zagospodariti terenom i dobiti utakmicu jer radi se o rivalu koji je u 2016. primio osam komada od Belgije, sedam od Portugala i pet od BiH. Imao je u nedjelju gostovanje na Cipru okrunjeno prvim bodom u kvalifikacijskoj skupini ne računajući pobjedu nad entuzijastima iz Gibraltara. Izbornik je najavio šansu svim igračima koji nisu započeli ogled u petak, ali kako god da odigraju, malo je vjerojatno da će se itko na temelju toga probiti u udarni sastav za Island. Čak ni Kramarić, Kovačić i Pjaca, čija kvaliteta jednostavno tjera da se o njima razmišlja, a kamoli Lešković, Bradarić, Čop…
Kramarićeve borbe
Pjaca nominalno ima najveću šansu jer ofenzivni bokovi nisu dovoljno definirani, Marcelo Brozović ne spada u red igrača koji bi morali imati garantirano mjesto na desnoj strani, ali i njemu je povratkom Mandžukića u tu rolu, uz Perišića, prostor uži nego kad dribla uz aut-crtu. Opet, na travnjaku se zna provući kroz ušicu igle pa možda nađe ulaz i u Čačićev elitni vod.
Dok Kovačićev rejting bitno ovisi o igranju u klubu, Kramarić je specijalna tema ovih Vatrenih. I kao ofenzivni veznjak na mjestu koje drži Rakitić, i kao napadač, u sredini ili s lijevog boka, apsolutno ga se mirne duše može obuti u kopačke glavnih igrača, čak i s bolnom petom, na temelju čega uopće tvrditi da je išta lošiji, ako nije i bolji od nekih aktualnih izbornikovih rješenja, toliko vrijedi, a svugdje je za korak prekratak.
Kad momčad nije bila kompletna, napravio je traženo s Kosovom i Finskom, šarmirao u Belfastu, otočki mediji raspisali su se kako Leicester može žaliti što ga se olako riješio, i treba se nadati da ima dovoljno motiva da na još jednoj maloj utakmici Čačiću demonstrira kako je kadar i za velike. Pa možda mu u nekom času taj kontinuitet donese odlučujući plus u izbornikovim očima. Iako danas ne bismo stavili ni 50 centi da bi mu pet golova na Le Coq Areni ‘kupilo’ startnu poziciju u Reykjaviku. Budu li Nikola Kalinić, Mario Mandžukić i Ivan Rakitić spremni i zdravi.
Vatreni si imaju pravo dopustiti da Estoniji priđu opušteno, bez pritiska da se moraju nešto ekstra dokazati, ali s dužnom odgovornošću prema reprezentaciji i državnom dresu. To bi trebalo biti dovoljno da ukrase pobjedu nad Ukrajinom. A s pojedinačnim rejtinzima nemaju se zašto zamarati. Barem ne ovog trena. Riječ je o utakmicu koju treba odigrati, Čačić nije u Tallinn došao po neke velike odgovore!