Nakon što je proljetos živio idiličan život u Belgiji, Lovre Kalinić u protekla je dva mjeseca iskusio i gorku stranu kruha koji zarađuješ u inozemstvu.
Gent je u lipnju na sva zvona najavljivao sastavljanje momčadi kojoj je prvi cilj sezone osvajanje naslova prvaka, klub je za sedam pojačanja izbrojio pomalo nevjerojatnih 17 milijuna eura, a od važnijih igrača otišao je samo napadač Kalifa Coulibaly.
Međutim, umjesto pobjeda i lova na naslov uslijedio je očajan ulazak u sezonu. Gent se najprije oprostio od Europe, iz koje ga je izbacio “maleni” austrijski Altach, a u prvenstvu je tek u sedmom kolu upisao prvu pobjedu, uz samo tri remija u šest kola. A Kalinića su usput pratili i pehovi s ozljedama.
- Najprije mi je bio slomljen prst na stopalu u jednom duelu već u prvoj utakmici sezone, a potom su mi stradale tetive na ručnom zglobu. Nadam se da su sve te nedaće iza mene, napokon sam uhvatio ritam i treninga i utakmica, tako da se osjećam sasvim dobro.
Puno nesreće
Vratimo se malo na Gent, što vam se to dogodilo na startu sezone?
- Puno nesreće, ali i objektivnih činjenica. Najprije smo poprilično promijenili momčad u odnosu na prošlu sezonu i zbog toga je trebalo vremena da se dečki uigraju, da se linije poslože. Usto su nas napale i ozljede, puno je igrača bilo i izvan stroja, a i kad bi se vratili, nisu bili u optimalnoj formi. I onda još sve krene nizbrdo, to ispadanje od Altacha doista nas je šokiralo. Imali smo velikih ambicija u Europskoj ligi, a nismo se domogli ni skupine. Imaš dva velika cilja u sezoni, a prvi odmah ode u vjetar...
Ostao je drugi cilj - napad na naslov prvaka. No ima li uopće smisla govoriti o njemu nakon tako očajnog starta? Uostalom, Gent je i u nedjelju izgubio od momčadi Zulte-Waregema i to usred svog stadiona Ghelamco-arena...
- Sezona je tek počela, puno je još kola pred nama, a nemojte zaboraviti da prije play-offa klubovi ostaju bez pola osvojenih bodova. Belgijska je liga jako izjednačena, ovdje možeš izgubiti baš od svakog suparnika, a i neprikosnoveni Anderlecht slabo je startao, čak je i trenera promijenio. Brugge na vrhu djeluje suvereno, ali on je i prošle sezone uletio u krizu, računam da će tako biti i ove. Dakle, borba za naslov nikako nije prekrižena.
Frankovi problemi
Ivan Leko je na čelu Bruggea.
- Nema dileme da je odličan trener jer Brugge igra vrhunski. Naravno da mi je drago zbog Ivana, ali nadam se da neće biti prvak, da će to biti Gent.
Što je s vašim suigračem Frankom Andrijaševićem, za kojeg je Gent ljetos platio rekordnu odštetu?
- I Franko je među igračima koje ozljede ne puštaju na miru. Najprije je imao problema s vratom, a onda su mu stradala rebra. Franko je odličan igrač, kad uhvati ritam treninga, stvari će sjesti na svoje mjesto.
Kako su čelnici kluba nakon rekordnih ulaganja reagirali na tako loš ulazak u sezonu? Je li bilo nervoze?
- Ako je nervoze i bilo, mi je u svlačionici doista nismo osjetili. Dapače, u klubu su nas hrabrili, govorili da trebamo biti strpljivi jer smo nova momčad, a i da će nesrećama jednom doći kraj. Međutim, nije nam nitko ni trebao ništa govoriti, igrači su uvijek svjesni što se oko njih događa. Tolika ulaganja, a ti ništa ne igraš...
Proljetos ste jako hvalili Gentove navijače, kako su oni doživljavali tolike posrtaje?
- Nevjerojatno je koliko su čvrsto bili uz momčad. Mi izgubimo, oni nam plješću, mi i treći put izgubimo, oni nam plješću još jače. Nema psovki, nema lošeg ozračja u gradu, na forumima...
Vjerojatno vam je to bilo čudno?
- Istina je, nisam baš branio u klubovima u kojima bi se tako ponašali kod slabih rezultata. Iznenadilo me, godi mi, što ću tu skrivati istinu.
Nemojte na Torcidu
Torcida nije baš bila takva?
- Nemojte mi protiv Torcide, ona je fantastična, koliko god znala biti ljuta nakon poraza. Ma, ljuti smo svi mi u svlačionici bili sami na sebe, bez obzira na to što nam nitko ni u klubu ni na tribinama nije ništa prigovarao.
Ako smo dobro čuli, ne trebamo se brinuti za vašu formu sada kada postoji mogućnost da ponovno stanete na vrata reprezentacije zbog Subašićeve ozljede?
- Straha zbog mog stanja doista nema. Zdrav sam, stalno treniram, osjećam se jako dobro. Nije da sam i dosad branio loše, ali nisam ni nešto pomogao momčadi u tim kritičnim trenucima. Branio sam jednu, pa je bila pauza zbog ozljede, onda sam branio dvije i opet ozljeda... Sada je sve dobro.
Nesretni golovi
Jeste se čuli sa Subašićem, prvim golmanom reprezentacije?
- Čujemo se često, kaže mi da je njegov nastup neizvjestan. Kako god bude, bit ću spreman, nije mi prvi put, imam već iskustva, a i nikada nisam bio tremaš.
Reprezentacija je primila samo tri gola u kvalifikacijama, sva tri, nekako, čudna, nesretna. Dva ste vi primili?
- Tako je ispalo, dva doista nesretna gola, oba puta bez prilike da obranim. Valjda smo u ovim kvalifikacijama ispucali sve te nedaće.
S optimizmom gledate na ono što nas čeka protiv Finske i Ukrajine?
- Apsolutno, ne vidim zašto bi bilo drugačije.
U zadnje tri utakmice doživjeli smo dva poraza...
- Island nas nije nadigrao, iako smo igrali slabo, realno smo zaslužili bod. U Turskoj smo doista dominirali, stvarali šanse, a onda su oni iz jedne zabili gol. To je nogomet... Evo, Turcima smo u dvije utakmice napravili desetak zicera, nadigrali ih u svim elementima igre, a oni su upisali četiri boda.
Mnogi se boje da nešto ipak ne štima na terenu.
- Nije štimala realizacija, samo to. Uz činjenicu da nam i sudac u Turskoj nije svirao čisti jedanaesterac. Iskreno, nije mi jasno zašto se stalno sumnja u ovu reprezentaciju, svako se malo preispituje naša vrijednost. OK, rezultati daju povoda za takav stav, ali na samom terenu mi smo sigurno pokazali najviše u ovoj skupini. A to je ipak najveći argument s kojim čekamo te dvije utakmice.
Plus za Rujevicu
Fince nećemo dočekati u Gradskom vrtu, nego na Rujevici. Koliko je reprezentaciji bitno stanje travnjaka?
- Jako je bitno, u Belgiji sam se proteklih mjeseci mogao izravno uvjeriti što znači dobar teren gdje god igrao. Mi smo reprezentacija koja njeguje igru, koja inzistira na puno dodavanja i brzom protoku lopte. Kada je teren u vrhunskom stanju, sve je to lakše realizirati, lakše je stvoriti šanse za gol.
Pozdravljate zato gostovanje na Rujevici?
- U Belgiji pada daleko više kiše nego kod nas, tu postoje gradovi u kojima kiša pada valjda svaki dan, a tereni su im sjajni. Baš je takva i Rujevica, kakvo god vrijeme bilo, teren je izvanredan za igru.
Finska treba pasti
Kao igrač Hajduka niste se tamo veselili...
- Zadnju smo utakmicu izgubili 2:1, Elez nam je zabio dva gola. Istina je, nisam nikad slavio na Rujevici, ali ne mogu reći da mi nije bio gušt doći ondje odigrati utakmicu. Teren je sjajan, atmosfera odličan, navijači su tik do tebe, tako da gostujućoj momčadi nije baš ugodno. Žao mi je zbog Gradskog vrta, u Osijeku nas uvijek odlično dočekaju, atmosfera bude fantastična, publika nas doslovno nosi, ali ako je viša sila u pitanju, onda tu nema puno prostora za pregovore. Doista je utakmica protiv Finske od maksimalne važnosti. Trebamo tu pobjedu...