U odličnom ambijentu Maksimira vidjeli smo praktički sve ono što smo i najavljivali u uvodnim analizama ovog dvoboja. Ključna je činjenica da je pobijedio kvalitetniji suparnik! U maksimalnom odrađivanju tehničko-taktičkih obveza, s kvalitetnim pristupom, u pravilu utakmicu prevagne razlika u kvaliteti.
Kako je ona, pogotovo nakon ovog susreta vidljivo, očito na strani Hrvatske, konačni ishod je logičan. I po propuštenim šansama, količini truda i vrlo solidne igre Vatrenih, skor je “preuzak” za Čačićevu selekciju…
Laganiji Mandžukić
U najavi smo prizivali i ključnog igrača u liku Nikole Kalinića. Jednostavno čovjek igra u odličnoj formi, lagan je i rastrčan, “grize” i ide ga jer ga tako lopta nagrađuje. Njegov izbor za devetku, a Mandžukića na lijevom boku pokazao se ispravnim potezom izbornika. Mandžukić je “riljao” po boku, zatvarao veliki dio prostora, a izborio se i sjajno za zicer u startu utakmice. Nije poentirao, ali je odao nakon duže vremena u reprezentaciji kako je “laganiji i pokretljiviji”…
Nikola Kalinić zasladio je utakmicu sjajnim pogotkom nakon akcije koju je inicirao Modrić i okomitom loptom uposlio Rakitića. Ovaj ju je suptilno proslijedio Kaliniću, koji je maestralno reagirao i pokazao ne ono što se zna da ima, kvalitetu, nego činjenicu da mu i najsjajnije akcije izlaze s lakoćom. To je forma kvalitetnog napadača i zato se očekivalo da će ju iskoristiti…
Hrvatska je dominirala u utakmici iako je Ukrajina pokazala dvije važne stvari. Ševčenko i njegovi žele igrati, a ne braniti se u destrukciji, te, što je još bitnije, znaju igrati! Da bi njihova kombinatorika i geometrije igre bile konkretnije, nužno bi bilo imati više kvalitete. Protiv Hrvatske su djelovali solidno, ali više od toga ipak nisu mogli, jer su uz poneku sporadičnu akciju pred Subašićem uglavnom bili jalovi. Njihovi ofenzivni igrači, pogotovo Kravec i Konopljanka, bili su odsječeni prvi dio utakmice, kad je tek Jarmolenko ponekim bljeskom na desnog boka zabrinuo domaću obranu.
No, bilo je to s limitiranim rizikom jer je Hrvatska u formaciji 4-2-3-1 (često 4-3-3) djelovala vrlo kompaktno. U prvom poluvremenu je u više navrata bilo vidljivo kako nam obrana igra visoko i drži leđa vezistima, koji su mirnije i strpljivije gradili put prema golu Pjatova. Nedostajalo nam je malo više prodornosti bekova, što je bilo i očekivano, zato su glavne opasnosti dolazile pred ukrajinski gol po središnjici te ubacivanjem vezista između njihovih linija.
Takva plitka formacija Hrvatske bila je i prva brana “napadu” gostiju, jer su naši igrači odmah napadali visoko njihove nositelje lopte. Često su Ukrajinci morali ispucati loptu ili je poslati u aut, čime im se lomio ritam igre. Bila je to i velika zasluga naše reprezentacije. U njoj su glavni ton igri davali vrlo solidni i pokretljivi Badelj te Luka Modrić, koji je nakon “tanjeg” ulaska u prvih 10-ak minuta počeo igrati “na sve strane”, probijati linije, upošljavati suigrače sjajnim loptama, a uz to je sjajno odrađivao i defenzivu…
Vida zatvarao
Bilo je nekih faza igre u kojima su gosti dali naslutiti da mogu barem pokušati pritisnuti našu formaciju, ali uvjerljiv je bio dojam da naši sa tim inicijativama nemaju baš neki problem. Tek u posljednjih 20-25 minuta, kada se vidjelo da Jedvaju ponestaje daha, gosti su napali lijevom stranom i stvorili poneku (polu)šansu, a jednom je Vida kritičnu akciju s te strane “zatvorio” ispred suparničkog napadača koji je čekao ispred Subašića…
Bilo bi ipak prevelika kazna da su gosti poravnali utakmicu u kojoj su bili ipak podređeni dobroj i čvrstoj Hrvatskoj.
------------------------------------------------------------------------------------
Koncentrirana Hrvatska
Najvažniji faktor dobre Hrvatske, pored svih njenih uobičajenih tehničko-taktičkih kvaliteta, bio je koncentracija. Momčad može biti oslabljena, s novacima u igri, ali kada su svi redom koncentrirani u svakom trenutku, onda se svaka manjkavost može kompenzirati. To je po nama presudni dio što je vladao dojam da Hrvatska sigurno korača prema pobjedi.
Nikola Kalinić
OK, momak je postigao izvanredan gol, ali to u njegovu slučaju, kada ga se gledalo i prije, nije iznenađenje. No s njim se dobilo na pokretljivosti napadača, jer Kalinić izvanredno radi između stopera i pravi im nered. Hitar je, okretan, prgav, dobro skače. I Mandžukić je na krilu djelovao pokretljiviji i rastrčaniji, nekako laganiji nego kad je za Vatrene igrao u špici.
Srednji red Vatrenih
Uz pomoć visoko postavljene obrane, koja je tako pridonijela da se vezni igrači manje troše u defenzivi, vidjelo se kako Badelj - Modrić, uz dobru asistenciju Rakitića, čvrsto drže uzde momčadi. Bili su agresivni, visoko napadali. Rakitić je kao polušpica ušao u više šansi, a i asistirao je Kaliniću. Badelj je sjajno zatvarao prostore gostima. Modrić je pak svemu pridodao okomitost.