Tako to obično biva. Kad stvari idu krivo, onda lako mogu otići još gore. Upravo se to događa Hrvatskoj uoči dvije najvažnije utakmice za iduće (najmanje) tri godine reprezentativnog i nogometnog života Lijepe Naše. Impresivan niz pehova (Ćorluka, Jedvaj, Pjaca, Kovačić, Barišić, N. Kalinić) koji još uvjetno nije arhiviran (ozljedama načeti Lovren, Pivarić, manjak igre Mitrovića, Vrsaljka, kartoni Badelja) bagatelizirao je trivijalnu tezu o Anti Čačiću kao treneru kojem je naklonjena božica Fortuna.
Izostanak gore navedenih igrača je smanjivanje alternativnih opcija. To znači da Ante Čačić neće imati puno prostora za mijene kadra, a to onda i nije neka velika promjena s obzirom na to da je do sada pokazivao malo takvih kadrovskih inicijativa.
Mijena se tek najavljuje “silom prilika” u preslaganju igrača. Čačić je, i to ne slučajno, novinarima odao kako će Rakitić na Badeljovu poziciju korektora vezne linije, a Kramarić na tzv. polušpicu. Dvije su zanimljive stvari koje prate vjerojatno izbor prve postave za Rujevicu (Subašić, Vrsaljko, Vida, Mitrović, Pivarić, Rakitić, Modrić, Brozović, Kramarić, Perišić, Mandžukić).
Naime, godinu dana nakon pobjede u Tampereu, protiv Finske u Rijeci će istrčati ista postava osim što će Kovačića i Badelja zamijeniti Modrić i Rakitić! Drugi detalj je kako su Rakitić i Kramarić, prvi glasnijeg a drugi tišeg nezadovoljstva glede taktičkog i količinskog statusa kod Čačića. Veznjak Barcelone to je i kazao izborniku nakon Kosova, kad je postalo i jasno da neće putovati u Tursku. Rakitić smatra da nakon tri sezone u Barceloni kao klasični vezni više ne može biti stalni izbor za polušpicu. Nije on igrač koji može funkcionirati stalno okrenut leđima suparničkom golu.
No, kako je Čačić tamo radije optirao za Badelja, Rakitićev je status nakon Eura 2016. oslabio. O tome da ga se gotovo uvijek mijenja, već smo pisali. Sada će Rakitić biti u redateljskoj ulozi, uz Modrića protiv Finaca, kao što je to bio u eri Nike Kovača. S obzirom na očekivanu prirodu utakmice (inicijativa Hrvatske i zgusnut blok Finaca), to će biti tehnički dobar tandem za traženje pukotina u defenzivnom bloku gostiju (oni 4-2-3-1).
Još nikad svih 90!?
Kao što će Rakitić imati priliku da jasnije naznači svoju daljnju kandidaturu za središnjicu igre Vatrenih, tako će i Andrej Kramarić dobiti novu šansu da pokaže kako zaslužuje više šansi. I to u gradu koji ga je nogometno afirmirao, ali na jednom drugom stadionu.
Andrej Kramarić, zanimljivo je, nije odigrao ni jednu jedinu punu utakmicu za Hrvatsku od 16 natjecateljskih (ukupno 21 nastup). To zorno potvrđuje da ovaj 26-godišnjak i dalje unutar hrvatskog prostora nije dobio puno priznanje svojeg talenta. Kramarić u Njemačkoj igra većim dijelom špicu, a dva je puta u Euroligi odigrao kao jedan od dva ofenzivna vezna iza centralne špice (sustav 3-4-2-1).
No, uvjerljiv nam je dojam da Kramarić kao ofenzivni vezni u 4-2-3-1 sustavu Hrvatske, može najbolje od svih kandidata djelovati. Hitar je i tehnički vješt na malom prostoru i u zgusnutim zonama završnice. Osim što može kombinatorno pridonijeti dijalozima s bočnim igračima, Kramarić je komplementaran i kao druga špica iza prve snažne kakva je Mandžukić.
Hoće li Rakitić i Kramarić biti dovoljno dobri i ovom prilikom da steknu više šansi na svojim prirodnim pozicijama u Vatrenima?
U jednoj se utakmici ništa revolucionarno ne može promijeniti, pogotovo što su sada izvanredne situacije. No, obojica igrača imaju priliku pokazati se u pravom svijetlu i trenutnu brigu oko posljednjih kvalifikacijskih utakmica osvježiti optimističkim verzijama svoje i igre reprezentacije. Bila bi to najbolja uvertira majstorici u Kijevu...
Hrvatska za Finsku
Subašić - Vrsaljko, Vida, Mitrović, Pivarić - Rakitić, Modrić - Brozović, Kramarić, Perišić - Mandžukić