Nogomet je krasan medij za raspravljanje. Bilo tko može forsirati svoje ideje a da u startu nije u krivu. Druga je stvar kakva je na cilju teza koje se promiče. Između starta jedne taktičke i kadrovske ideje, do ciljne točke u kojoj joj se meritorno može suditi duži je period. U njemu valja tesati ideju, provjeriti je u igri i stručno procjenjivati ima li perspektivu.
Značajan je problem hrvatskog nogometnog prostora što su u tom međuperiodu rijetki oni stručnjaci koji ne podlegnu površnim i(li) populističkim pritiscima ako neka ideja odmah ne uhvati maha. Eto, u tom kontekstu doživljavamo najavu kako će Luka Modrić i Ivan Rakitić biti par srednjih veznih protiv Finske. Kad god su u Hrvatskoj uparena dva ili tri tehnički potkovana igrača uslijedila bi polemička rasprava može li to funkcionirati. Bilo je tako u vrijeme Bobana - Asanovića - Prosinečkog, ponavlja se i u slučaju Modrića i Rakitića, odnosno Badelja.
Kovačeva ideja
Kažu stručnjaci za nogomet kako je ključna razlika između talentiranih trenera i onih koji su zanatlije upravo u ideji. Kako će razviti neku ideju igre, s kojim igračima, temeljem toga je oni pripremaju i stvaraju. Niko Kovač je od prvog izborničkog dana tvrdio kako Luka Modrić i Ivan Rakitić predstavljaju blago Vatrenih te je smatrao nelogičnim pitanje mogu li zajedno biti u centrali. Koristio ih je odmah u doigravanju za SP 2014. protiv Islanda, a onda i (s manjim uspjehom) u Brazilu. S tom idejom igre u sredini terena Kovač je nastavio i u jesenskom dijelu kvalifikacija za EP 2016. koje je Hrvatska odigrala maestralno. U srcu te igre bili su upravo Modrić i Rakitić…
Viša sila
Mnogi su se čudili kako to da Niko Kovač, poznat po odlikama klasičnog defenzivnog veznog, uporno forsira postavku bez sličnog profila igrača. No, njegova je logika bila kako s takvim talentima igre koje ima Hrvatska (Modrić, Rakitić, Kovačić, Brozović, Badelj…), ona mora svoj forte temeljiti upravo na snazi igre. Onako kako je to, primjerice, učinila u Milanu protiv Italije, kada je kao rijetko tko posramila domaćine i novog gurua modernog (fizički zahtjevnog) nogometa Antonija Contea…
U Rijeci će Ante Čačić optirati za tandem Modrić - Rakitić ipak zbog više sile. Nema Badelja zbog kartona i zato će povući Rakitića, kojeg je dvije godine koristio kao ofenzivnog veznjaka. Već tri i pol godine Rakitić igra klasičnog veznog u sustavu tri veznjaka Barcelone. I to vrlo dobro igra. Luka Modrić godinama je u sličnoj taktičkoj postavi Reala. U Barci Rakitić djeluje sa (sporijim) Busquetsom, koji je više defenzivan te (hitrim) Iniestom. Modrić je uz (sporijeg) Kroosa, od lani s “osiguračem” (sporim) Casemirom, iako u više utakmica i bez Brazilca. Što to sugerira? S jedne strane kako se tehnički nadareni igrači mogu i na tim top razinama odlično nositi s defenzivnim zadacima a da ne pate u ofenzivnom dijelu. Isto tako, pokazuje nam da je u toj ideji momčadi ključno postaviti organizaciju tako da cijela momčad kompaktno djeluje naprijed-natrag. I tako iskoristi talente…
Može li onda Hrvatska s Rakitićem i Modrićem u redateljskim rolama dobro igrati? To je doista suvišno pitanje, naravno da može. Pitanje je, međutim, kakva je organizacija igre i jesu li oni postavljeni u poziciju da pruže najbolje od sebe. Priča kako su “nejaki” pretežno je površna priča. Obojica odrađuju ogromnu kilometražu, zapaženih su defenzivnih rola i doprinose kreaciji igre u svojim klubovima. Kako je Modrić dinamičniji, može se taj 4-2-3-1 sustav lako korigirati u 4-1-4-1, a u kojem bi Rakitić (kao i Badelj) mogao kvalitetno počinjati ofenzivnu akciju i biti “osigurač” četvorici ofenzivnih igrača ispred sebe.
Vatreni forte
S Modrićem 10-15 metara naprijed dobiva se na prodornosti, a da se, sukladno njegovoj odgovornoj igri, ne gubi u defenzivnom bloku. Uz podršku rastrčanih Brozovića i Perišića, to je četvorka veznjaka (i u varijanti s Badeljom, Kovačićem) koji nude čvrstinu sredine, ali i promiču forte Vatrenih, a to je kombinatorika. Iliti prava ideja kako bi Hrvatska trebala funkcionirati, kad već nije iznjedren klasični defenzivni vezni reprezentativne razine…