Momčad koja triput zaredom ima srčani udar u finišu kvalifikacija i defibrilatorom je spašavaju da ne klone u komu prije ciljne crte ima golem problem ili ozbiljne limite.
Grozan drugi dio kvalifikacija platili su Igor Štimac, Niko Kovač i Ante Čačić, a to bi se dogodilo i Slavenu Biliću, i to dvaput, da su za njega bili jednaki kriteriji. Imena igrača čak se dijelom i mijenjaju, ali scenarij ne doživljava preinake. I treba jasno reći: HNS već desetak godina na izborničko mjesto postavlja trenere po pogrešnim kriterijima. Trojica su bila početnici, a Ante Čačić golemu je većinu karijere egzistirao na razinama Slavena Belupa i zaprešićkog Intera.
Lav na čelu kolone
Cijela reprezentativna era Luke Modrića prošla je da ga nije vodio etablirani izbornik, koji ne mora biti rang Barcelone, Reala ili Juventusa, kao što su glavne zvijezde nacionalne ekipe, ali bilo bi pristojno da iza sebe ima barem pola godine u nekoj od 15 vodećih europskih liga. Ovi izbornici nisu imali ni minutu.
Ova je Hrvatska uskraćena za pravog lava na čelu kolone, što proizvodi razne probleme koje nijedan nije uspio dokraja riješiti. I zato je najveća krivnja igrača što nikad nisu digli glas, što su dopustili da su svim tim silnim nastupima - a sve ih je više prešlo stotku ili su oko nje - tapkaju u prosječnosti.
Dramatične amplitude
Ako je čak razumljivo da to nisu činili protiv izbornika koji ih je u danom trenutku vodio, iako će mnogi sumnjati da su nekim izbornicima došli glave suptilnijim metodama, itekako su imali pravo kazati Savezu što žele pri postavljanju novih. Nogometaši, načelno, nisu pozvani voditi politiku nacionalne federacije, no netko je sasvim sigurno morao podmetnuti leđa da doista doživimo iskorak.
Ako dramatične amplitude od prvog do drugog dijela kvalifikacija ne bi odaju potpunu sliku izbornika i pogleda momčadi na njega, kao što će reprezentativci uvijek reći za javnost, tada ih mori ozbiljna autoimuna bolest čije su posljedice padovi karakteristični za diletante, a ne profesionalce na najvišem nivou. I porazi u finišu utakmica. Jer kad sportaši s takvim pedigreom, pa i da nemaju trenera, sami, ne mogu sačuvati bod ili tri u završnici utakmice, glave im nisu čiste. Za državni sastav ne igraju s potpunim entuzijazmom i strašću, što lopta često kazni.
Poljubac Fortune
Što ih koči? Treneri koje ne cijene? Atmosfera u nogometu i oko njega uvjetovana lošim imidžem vodećih ljudi? Ili su interni odnosi daleko od idile o kakvoj govore za medije? Svega ima. Sigurni smo, s pravim čovjekom na klupi ti bi se simptomi daleko rjeđe pojavljivali. No kod nas se izbornike ne određuje na temelju stručnih parametara. I ne samo u nogometu; tako je i u košarci, već je neko vrijeme bilo u rukometu, i zato nam je tako kako nam je. Čudo bi zapravo bilo da je bolje.
Ni Zlatko Dalić nije stigao s referencama “diplome s Harvarda”, no svakako mu želimo da bude uspješniji i da ga igrači prepoznaju kao boljeg jer su oni vrlo zahtjevna družina. Za početak, trebat će mu sočan poljubac Fortune.
Standings provided by Sofascore LiveScore