Ivan Rakitić javio nam se u nedjelju ujutro da je otvoren za intervju. Nakon više upita koje smo mu iz Sportski novosti uputili. Mnogo je priča o njemu i reprezentaciji koje su tražile odgovore, jer gube se utakmice, plasman na SP doveden je u pitanje, s Turskom ga nije bilo na terenu, a četiri je dana kasnije u dresu Barcelone demonstrirao odličnu formu. Njegova je ključna poruka: “Imam motiva igrati za Hrvatsku, želim u Rusiju.”
Gotovo punih 16 mjeseci šutio je za hrvatske medije, izuzev jednog intervjua novinaru koji je potegnuo do Barcelone i poneke presice. Zašto? Jesu li vas novinari naljutili?
- Nije se ništa posebno dogodilo niti postoji neka ljutnja s moje strane, ali možda ćemo se više voljeti i cijeniti kad se malo odmorimo jedni od drugih. Što se tiče akcija reprezentacije, rekao sam glasnogovorniku da sam spreman doći na presicu. I to je cijela istina, ništa drugo. Na raspolaganju sam kad mogu.
Dva kola prije kraja kvalifikacija reprezentacija je pod imperativom, za izravan plasman na Svjetsko prvenstvo mora dobiti u Ukrajini. Izostali ste iz Turske, a potom bili na visokoj razini u dresu Barcelone. Kakva je priča s tom ozljedom?
- Osjetio sam dan prije Kosova obje zadnje lože, vjerujem da je to bilo i zbog terena. Nakon susreta sam bio na pregledu kod profesora Borisa Nemeca, koji je napravio ultrazvuk, vidjelo se da ima i malo krvi, dosta me zateglo, odlučili smo s doktorom i izbornikom da je pametnije ne riskirati jer je liječnik rekao da će, ako nastupim samo dva dana kasnije, postojati dosta velika mogućnost da mi pukne mišić. I da bi najbolje bilo, ako je moguće, tri-četiri dana odmarati, da se izbjegne bilo kakav rizik. Dakle sve smo napravili u dogovoru, pauzirao sam u klubu do četvrtka, potom sam probao malo trenirati da vidim kako će biti, osjećaj je bio dobar. Ali unatoč tome čuvao sam se na treninzima jer je šef Valverde htio da budem na travnjaku u gradskom derbiju.
Hrvatski su portali s dosta cinizma pisali o “čudesnom oporavku”. Ozlijeđen samo za reprezentaciju.
- Doktor mi je objasnio da će pauza trajati pet-šest dana. Nije to bila samo moja odluka, ni liječnikova, ni izbornikova, nego zajednička. Imao sam sreću što sam na vrijeme otišao Nemecu, kao i da je na stadionu u Maksimiru bio ultrazvuk, pa se to moglo dobro pregledati. U obje je lože bilo nešto, a to kad pukne, poprilično je duga stanka. Sretan sam što sam to mogao izbjeći.
Svi će kazati da igrate bolje u klubu, u Barceloni, negda u Sevilli, nego u reprezentaciji. Napravili ste veću klupsku karijeru, manju u državnom dresu. Kažete da motiv nije upitan, što jest? Uloga u momčadi? Rejting u ekipi?
- Ne znam, da znam, odmah bio promijenio i da bude kako želimo. Slažem se da je tako kao što ste rekli, da sam napravio veću klupsku karijeru. No mogu dodati samo da ću na svakoj pozicji, koju god budem igrao, dati puni angažman. Nadam se da ću to što igram u klubu moći prenijeti i na repezentaciju, što prije, ako je moguće, već od Finske.
Među Vatrenima imate naoko ulogu kao nekad u Sevilli, iza napadača, no nije to isto jer ste u Andaluziji bili glavna faca preko koje je sve teklo, sada ipak Modrić diktira akcije, mnoge prođu mimo vas. Možda bi vam pozicija koju igrate u Barcelone više odgovarala i u nacionalnoj vrsti?
- Ha, može biti da bi to bilo bolje. No nisam u situaciji da gledam samo na sebe, tu je izbornik koji odlučuje. I na ovom ću mjestu dati sve od sebe, kada bih dobio rolu kakvu imam u Barceloni, možda bih bio još bolji, no to Čačić mora posložiti. Ja vjerujem u njega kako god napravi.