Zlatko Dalić sanjao je da će biti trener Hajduka, a prije toga je postao izbornik Vatrenih. Još jedan Livnjak nakon Nike Kovača. Uostalom, iz istog je kraja i Davor Šuker. No Dalić nije samo Livnjak, on je i Varaždinac, tako ga doživljavaju na sjeveru Hrvatske, gdje mu je sin Toni dopredsjednik kluba, a on se itekako trudi pomoći klubu u povratku negdašnjeg sjaja.
Dalić nije slučajno došao na klupu reprezentacije; prije mjesec dana u SN-u smo objavili da je pripremljen za nasljednika Ante Čačića, kad aktualni šef bude prisiljen na demisiju. HNS je imao plan B, nije to izvršni direktor Damir Vrbanović tek tako kazao. Iako na kraju nije postavljen jednodušno, nekoliko je članova Izvršnog odbora zagovaralo Matjaža Keka, pa se odluka protegnula do subote. Ali na kraju su se svi, formalno, složili.
Izazov života
Zadnjih godina napravio je odličnu karijeru na Bliskom istoku, igrao je u finalu Azijske lige prvaka, otvorio vrata i drugim hrvatskim stručnjacima, a nije skrivao da ga zanima reprezentacija. Razumljivo. Zato je jasno i da nije dvojio ni sekunde.
Dalić je bio dobar vezni igrač, iako na Poljudu nije ostavio trag kakvom se nadao, probijao se još prije rata u mostarskom Veležu, u Varteksu stekao afirmaciju, da bi se po završetku igračke karijere upustio u stručne vode. Prvo kao pomoćni trener varaždinskog kluba, pa sportski direktor, pa je dočekao priliku preuzeti vođenje udarne momčadi Varaždinaca. Dvije je sezone bio u Rijeci, potom u Dinamu iz Tirane, Slavenu Belupu, a iskorak je napravio na Istoku od 2013, kad se našao u Al Faisalyju iz Saudijske Arabije, gdje je u izboru novinara proglašen trenerom godine. Dosadašnje vrhunce u trenerskoj karijeri doživio je u Al Hilalu i Al Ainu. U najvećem saudijskom klubu Al Hilalu počeo je s olimpijskom ekipom, a nakon otkaza Francuzu Antoineu Kombouareu zgrabio je kormilo prve momčadi. U ožujku 2013. godine bio je na 13. mjestu svjetskih trenera po World Coach renkingu. Hajduk ga je želio za sportskog direktora, no Dalić se toliko uživio u trenerski poziv da ga birokratske funkcije nisu zanimale.
Zvao ga je Al Ain iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje je iznova izabran za trenera godine, i to dvaput. Imao je niz od 25 utakmica bez poraza, a klub je s 335. doveo na 122. mjesto u svijetu, ujedno i peto mjesto na azijskom kontinentu. Bio je 2016. u finalu Azijske lige prvaka, osvojio prvenstvo, Predsjednički kup i Superkup. Na trenerskom mjestu naslijedio ga je Zoran Mamić, s kojim je u vrlo dobrim odnosima.
U reprezentativnom sustavu nipošto nije nov, radio je kao pomoćnik Draženu Ladiću u U-21 vrsti, ali stati na čelo Luki Modriću i društvu ipak je nešto posebno. A njemu i najveći ispit i izazov u životu jer kao igrač nikad nije dosegao ni približno takve domete.
Ćirine manire
Kao trener Dalić je učenik Ćire Blaževića, poprimio je i poneke njegove manire, uvijek je pazio kakav će dojam ostaviti na klupi i javnoj komunikaciji. Upravo je Ćiri bio pomoćnik u Varteksu. Njegov trenerski put u Hrvatskoj nije bio u žarištu zanimanja i da danas pitate ljude kakav mu je trenerski “rukopis”, vjerojatno biste dobili različite odgovore.
Dalić će 26. listopada napuniti 51 godinu, nacionalnu vrstu primio je s daleko više iskustva nego Slaven Bilić, Igor Štimac i Niko Kovač, ali još uvijek kao stručnjak koji se gradi. I čiji je posao da se tek iskaže u stvaranju igre, kao i u natjecateljskom nogometu na Zapadu.
No jedno je sigurno: Dalić forsira napadački nogomet, što Vatrenima mora odgovarati. U arapskom se svijetu etablirao, ali ondje vrijede ponešto drugačija pravila, treba znati balansirati između šeika koji ima svoje ideje i trenerskih postulata. Budući da izvrsno kotira kod vodećih ljudi hrvatskog nogometa, odlučili su mu dati šansu. Za njega bi idealno bilo da je stigla na početku ciklusa, ali ako izvuče kvalifikacije za koje se mnogi boje da su izgubljene - makar se to može okrenuti u jednoj utakmici - postat će junak. Poput Nike Kovača 2013. godine. A sve će o sebi potom reći svojim radom.
Oni koji ga površno prate kazat će da je trener šminker, no bolji poznavatelji govore sasvim drugačije. Dalićev je život posvećen nogometu. Za njega se ne vežu ekscesi, kamoli afere, kad pitate ljude iz sporta što znaju o novom izborniku, redom će govoriti o igračkim i trenerskim dometima, nitko neće nalaziti ni crnila ni pripadnost bilo kakvim interesnim skupinama. Predano se angažirao da se varaždinski nogomet počne vraćati u fokus javnosti, da centar koji je Hrvatskoj dao mnoge odlične igrače - a i njemu umnogome pomogao - ne propadne.
Kako će ga prihvatiti?
Vječani mu je kum Edi Šunjić, negdašnji nogometni sudac iz Splita, koji je posebno visoke kote dosegao u futsalu, sa suprugom Davorkom ima dva sina, Tonija i Brunu, a jedan mu je od najboljih prijatelja Davor Vugrinec, negdašnji Vatreni. Koji nam je otkrio:
- Zlatko Dalić je čovjek koji zna samo za nogomet. Kad ne radi, on gleda utakmice. Svatko od nas ima neki ispušni ventil, a njemu je nogomet i posao i razonoda. Već kao je igrač nije dolazio na treninge isključivo da bih ih odradio, čim bismo izašli s terena, uzeo bi bilježnicu i zapisao sve što smo taj dan vježbali. Tako je napravio cijelu knjigu treninga koje su izvodili Branko Ivanković i Luka Bonačić. Kasnije je učio od Blaževića, zatim se sam afirmirao vrlo brzo. Čak mislim da je prerano prestao igrao, ali htio je taj posao, da se čim prije primi struke.
Vugrinec je napravio izvrsnu karijeru, Dalić kao igrač nije bio na toj razini.
- Sve to može nadmašiti kao trener. I vjerujem da hoće. Jako je duboko u nogometu, svi smo mi u Varaždinu ponosni na njega, nije mala stvar da netko od naših postane izbornik. No ne samo da se veselimo, sada odmah mogu najaviti: Zlatko Dalić je stručnjak koji će s reprezentacijom uspjeti. Siguran sam u to - konstatirao je Vugrinec.
Uskočio je u najtežem trenutku od svih izbornika, kao šok-terapija. No Dalić nije čovjek koji lupa šakom o stol, on ekipu vodi idejama i što kvalitetnijom komunikacijom. Koliko će trajati, mnogo će ovisiti o tome kako će ga igrači prihvatiti.