Veliki pobjednik kijevske noći Zlatko Dalić nakon povratka iz Ukrajine djelovao je smireno i zadovoljno, kao čovjek koji je uspješno odradio veliki posao. Porazgovarali smo s čovjekom koji je Vatrene u kratkom vremenu uspio izdići iz pepela.
- Hrvatska reprezentacija momčad je koja ima odlične, velike igrače. Njima samo treba - reda! Ništa drugo...
To nam je kazao u uvodu, a nas je zanimalo kako je on to uveo reda u samo praktički dan i pol? Prospavao je noć, sigurno je posložio kockice mozaika svih događanja u Kijevu...
- Naši reprezentativci igraju u velikim klubovima, gdje se sve zna, gdje je sve posloženo, sve organizirano. Kad dođu na okupljanje reprezentacije, također žele da je sve tako, da sve ide, kao što se voli kazati “po špagi”. Dakle, da u svakom segmentu vlada organizacija i red. Eto, samo sam na tome radio dva dana. Posložio sam ih na pozicijama na kojima sam smatrao da mogu igrati, usmjerio sam ih, nacrtao ono što želim vidjeti. Imali smo nekoliko sastanaka, ne dugih, dosta sam s njima razgovarao individualno.
Opisao nam ja Dalić detalje pripreme za veliku pobjedu u Kijevu.
- Glavni sastanak je održan na dan utakmice prije ručka. Trajao je oko pola sata, makar mislim da je i to bilo previše. Ali dosta toga sam im morao kazati, pa je zato toliko potrajalo. Tu sam im kazao gdje će igrati, slagao priču.
Znao da će navaliti
Dalić je dugo radio u arapskom nogometnom svijetu, nismo ga uspjeli upoznati previše na domaćoj sceni. Pitamo ga kakav je trener, je li od onih strogih, koji traže stegu i disciplinu ili je “frendli” s igračima?
- Sedam godina sam proveo u arapskom svijetu. S velikim zvijezdama, kao što su recimo Asamoah Gyan koji je igrao u najjačim europskim ligama ili Omar Abdulrahman koji je proglašen najboljim igračem Azije. Sve sam postigao razgovorom, dijalogom, pričom. Međutim, bez obzira što volim razgovarati s igračima, zna se, ja sam šef! Ja sam the boss! Naravno, dajem igraču za pravo da kaže svoje mišljenje, pitam ga, pričam s njim... Ali, na kraju uvijek mora biti po mome. Ako tako ne ide, onda ja tog igrača eliminiram bez pardona!
U Kijevu nije trebao nikoga eliminirati, svi su poslušali ono što im je izbornik kazao. Vrsaljko je igrao lijevog bočnog, Vida desnog, Modrić je gurnut prema naprijed, Rakitić je igrao ulogu iz Barce, Kramarića je gurnuo u sredinu, Mandžukića na bok... Sve su momci odradili besprijekorno.
- Sve smo napravili svjesno, prema dogovoru. U prvom poluvremenu bio je dogovor da ne jurimo, da se previše ne otvaramo. Jer Ukrajina je strašno dobra momčad, a pred 70 tisuća ljudi još je moćnija. Imaju tri vrhunska igrača, Jarmolenka, Konopljanku i Marlosa. Znao sam da će navaliti, rekao sam momcima: “Ako nam odmah daju gol, mi smo gotovi!” Jer teško bi se tada bilo vratiti. Nama je bio ključ da igramo visoko presing na njihove stopere, da Modrić i Mandžukić uvijek preuzmu Stepanenka.
Tko će koga prevariti
Priča da je prvo poluvrijeme bila čista taktička borba.
- Bila je to borba pod nazivom “tko će koga prevariti”. U drugom poluvremenu došla je do izražaja kvaliteta naših igrača, svaka im čast. Sve zasluge idu igračima.
Zahvalio se i bivšem stožeru na čelu s Antom Čačićem.
- Ante je s njima radio dvije godine, zato je sad bez veze govoriti “sad je Dalić sve napravio”. Ne, to nije točno. Ja sam mali dio svega ovog posla koji je obavljen u kvalifikacijama. Ali sve sam svoje rekao u Kijevu, u svakom smislu.
Onda je zastao, pa nam rekao nešto što mu je očito jako važno, jer je zamolio da to svakako napišemo.
- Prvo što želim kazati je ovo, a to je krucijalno važno. U medijima me se krivo prenijelo. Ja nisam nagovarao Ivana Rakitića da igra tu poziciju koju je igrao u Kijevu! Niti jednog trenutka. S njime sam najduže razgovarao, što bi bilo najbolje. Gdje je najbolje da igra kako bi bio najbolji. Dogovorili smo se da igra ono što je igrao. Još nešto jako važno. Rakitića ne treba nagovarati da igra za hrvatsku reprezentaciju! Na bilo kojoj poziciji.
Naravno, s obzirom na to da je predsjednik Davor Šuker bio poprilično neodređen kad se radilo o tome hoće li Dalić voditi sljedeće dvije utakmice dodatnih kvalifikacija, pitali smo ga je li mu netko kazao da ostaje izbornik.
- Potpuno sam neopterećen. Opet ponavljam, ako me Hrvatska treba, idem pješice! Ja nisam izbornik niti za Šukera, niti za Mamića, niti za Janka, niti za Marka... Ja sam izbornik hrvatske reprezentacije. Ako me Hrvatska treba, ja ću odraditi taj posao. Imam konkretnu ponudu da se vratim u Aziju, već sam trebao otići na sastanak u Zürich i sve dogovoriti. Nisam otišao zbog Hrvatske. S obzirom na to da sam se odmarao sedam mjeseci, odlučio sam da opet radim, ta ponuda mi je na stolu.
Dobro, želite li vi nastaviti raditi kao izbornik Hrvatske?
- Svakom treneru je čast biti izbornik Hrvatske! A pogotovo golica Svjetsko prvenstvo u Rusiji.
Bi li Vatreni, naravno, ako prođu dodatne kvalifikacije mogli napraviti nešto na Svjetskom prvenstvu?
- Ti momci igraju u najvećim svjetskim klubovima, a ima tu još nekoliko igrača koji trebaju ozdraviti, koji se trebaju oporaviti. Onda je to “to”... Naravno uz dobar rad. Ipak, treba postojati svestrana podrška. A ne da imamo ovakvu situaciju. Da, konkretno, jako me privlači Svjetsko prvenstvo s Hrvatskom.
Je li vam predsjednik Šuker nešto kazao, ili netko iz Izvršnog odbora, o daljnjoj suradnji?
- To porazgovarajte s njima.
Riješio sam život
Onda smo i porazgovarali, nazvali smo odmah dopredsjednika HNS-a Antu Vučemilovića čije izjave možete pročitati OVDJE.
- Sve u redu, ali pričekajmo. Preuzeo sam najveći mogući rizik. Najveći rizik u državi je bio preuzeti hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Svi su je otpisali. Da sam izgubio u Kijevu, ja bih bio gotov! Stisnuo sam muda i krenuo, da, baš tako. Nisam se izvlačio. Znate li uopće da ja nisam ništa pitao, niti što, niti koliko... Niti mi išta treba. Ne treba meni baš ništa. Svoj sam život riješio u Aziji. Ne trebaju meni niti kamioni, niti avioni, baš mi ništa ne treba. Osigurao sam svoju obitelj za cijeli život. Ja sam Hrvat, svoju reprezentaciju bih vodio iz ljubavi, domoljublja...
O PLAY-OFFU... Ako je Hrvatska prava, može nam doći baš bilo tko
Koga biste najradije u dodatnim kvalifikacijama, Švedsku, neku od dvije Irske ili Grčku?
- Ako Hrvatska bude prava, onakva kakva je bila u drugom poluvremenu protiv Ukrajine, bilo tko može doći. Pogotovo jer se igraju dvije utakmice. Cijenim i respektiram svakoga, ali ako je Hrvatska prava, ako je ono što mora biti, kvalitetna, moćna momčad, onda je svejedno, Jer mi nismo pokazivali kvalitetu koju smo imali u prvom poluvremenu u Kijevu, ali smo je pokazali drugo poluvrijeme. U takvom izdanju, sve je na nama, nije na protivniku.
OSTATAK VELIKOG OPŠIRNOG RAZGOVORA PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI!!!