Kad je, nakon smjene Nike Kovača, Ante Čačić izabran za izbornika naše reprezentacije, nogometna javnost ga je dočekala “na nož”. Isfrustrirani i nezadovoljni stanjem u hrvatskom nogometu, navijači ga nisu prihvatili. S te strane situacija mu je bila vrlo teška.
S druge strane bio je u odličnoj poziciji. Dobio je Euro na poklon. Nije morao proći kvalifikacije koje su duge, većinom neizvjesne i u kojima svaki izbornik ima uspone i padove. I nijedan ne izađe neokrznut. Svi smo mi imali svoje loše utakmice i dijelove kvalifikacija. Blažević Ukrajinu za Euro ‘96, Dansku i Sloveniju za SP ‘98, Irsku, Jugoslaviju za Euro 2000, Jozić nije, Barić Estoniju i Bugarsku za Euro 2004, Kranjčar Maltu za SP 2006, ja Englesku za 2010, Gruziju i Grčku za 2012, Štimac je pao u kvalifikacijama, kao i N. Kovač. I svaki neuspjeh je manji, ili veći potres. Mediji te udaraju, lagano si grogiran, javnost ti broji i uspraviš se. Ideš dalje. Ali svaki neuspjeh ti slabi poziciju, autoritet u javnosti i kod igrača, smanjuje gard i budi sumnju. Tješiš se onom narodnom: što te ne ubije, to te ojača! Nije mi omiljena ta poslovica. Doduše, istina je da si kad prođe puno jači nego prije, ali što je dok traje?!
Dakle, Čačić je bio lišen uspona i padova kvalifikacija, hvaljenja i nokdauna koje one nose.
Imao je veliku većinu javnosti protiv sebe (zbog načina na koji je izabran), ali i situaciju da vodi reprezentaciju na veliko natjecanje na kojem su igrači maksimalno motivirani, a navijači uglavnom složni u navijanju za Hrvatsku.
Baš u vrijeme njegova ustoličenja, dao sam intervju za Sportske novosti u kojem sam na pitanje o Čačiću rekao da ne znam kakav će on biti izbornik, jer nije vodio gro kvalifikacija, ali da mu dajem podršku, jer nas on vodi na Euro i zaslužuje mir i najbolje uvjete za rad. Istovremeno sam znao da poznaje metodiku rada u nogometu, ima iskustvo, da je radnik, pametan, smiren, elokventan, i da u najmanju ruku neće ništa pokvariti. A to već nije malo.
Dakle, ispratio sam Čačića i Hrvatsku na Euro s velikom nadom i optimizmom. I kroz kolumne to naglašavao. No, bez negativnog pritiska.
Čačiću to ne treba
Na Euru smo izgledali sjajno u grupnoj fazi i nedovoljno dobri protiv Portugala. Grupnu fazu pratio sam radeći za englesku TV postaju ITV. Dakle, družio sam se s navijačima, ali i nogometnim autoritetima iz cijele Europe. I svi, ali baš svi su mi izražavali odličnost Hrvatske. Ian Wright, Rio Ferdinand, Matthäus, Petit, Karambeau, Payet, konobari, taksisti, prodavači... Svi. I mnogi su nas čak vidjeli kao prvake. A to je zasluga tima. I Ante Čačića.
Onda je došao Portugal. Rekao sam svoje mišljenje o toj utakmici. Bili smo za nijansu bolji, na kraju izuzetno nesretni, ali ipak nedovoljno dobri. I to je zasluga tima. Ali i Čačića.
Nogomet uopće, pa i naš nastup na Euru gledam kroz dva kriterija. Rezultat i dojam. Rezultatski smo napravili minimum koji je tražila nogometna javnost. U ovakvom sistemu natjecanja, gdje grupna faza izgleda kao zagrijavanje, proći dalje je OK rezultat. Ali dojam koji smo ostavili u prve tri utakmice je fantastičan. Za sve pohvale. Koje smo i dobili na otvorenoj sceni. Bilo mi je vrlo ugodno, s osjećajem ponosa, biti Hrvat u Parizu. I to je zasluga tima. Ali i Čačića.
Njegovi će mu protivnici potencirati nedovoljno dobar rezultat, pobornici veličati dojam. Smatram da ovaj put istina nije negdje u sredini, nego da je način na koji smo igrali i dojam koji smo ostavili debelo nadmašuje prerano ispadanje. A to je zasluga tima. Ali i Čačića.
U kolumni za Daily Mail napisao sam da je sasvim razumljivo da engleski mediji razapinju Hodgsona nakon ispadanja od Islanda. Takvo je moderno novinarstvo, takav je posao. Da bih to potencirao, napisao sam da čak i u Hrvatskoj, koja je igrala odlično, jedan dio kritizira izbornika, jer je to tako danas. Ali da on zna kako stvari funkcioniraju danas kad si trener. I naravno da ne može očekivati pohvale za Portugal.
Uglavnom ne volim udarce ispod pojasa, niti iskrivljavanje istine, friziranje. Ni od strane novinara, nogometnih djelatnika, a poglavito kolega trenera. A vidim da se i Čačić sada počeo obračunavati sa svim i svakim. Ne treba mu to. Čačić zaslužuje pohvale i apsolutno povjerenje da nastavi posao izbornika.
Neće mu biti lako. Kvalifikacije su potpuno druga priča. U njima atmosferu i koheziju treba stvarati, a ne samo njegovati kao na velikim natjecanjima gdje nacija (velikom većinom) diše kao jedan. Zato mu želim sreću!
P. S. Nemam nikakvog razloga povlađivati Čačiću. Nemam nikakav interes u tome. Niti ga znam dobro. Ne pijemo kavu zajedno. Nismo prijatelji, kolege smo. Dapače, znam da je i on, kad je bio s druge strane nišana, bio jako nekorektan prema izbornicima, a poglavito trenerima Dinama, u kritiziranju kako su igrali ili bi trebali igrati (u svom prostoru, nekad medija, nekad kafića). Ali želim naglasiti da je Hrvatska pod njegovom palicom (izuzevši Portugal) odlično izgledala na Euru i ne vidim nikakvu svrhu dovođenja u pitanje njegova nastavka na mjestu izbornika.