Kraj je 2004. godine. NK Dinamo duguje skupini igrača poveći novčani iznos, čak 3,99 milijuna eura. Novca za podmirenje tih potraživanja 17-orice igrača nije bilo. Uprava kluba, predvođena Zdravkom Mamićem i Damirom Vrbanovićem, uspjela je naći rješenje. Pronašli su jednu stranu tvrtku koja je bila spremna otkupiti potraživanja igrača prema Dinamu, i to po povoljnim uvjetima za klub iz Maksimira.
Tvrtka Corporate Advantage Limited iz Londona pristala je na sebe preuzeti Dinamova dugovanja prema igračima na način da bi joj Dinamo u sljedećem razdoblju isplatio tri milijuna eura, dok bi oni potom s igračima rješavali spomenuta potraživanja. Dinamo bi tako umjesto 3,99 milijuna eura platio tri milijuna, i to s odgodom, a igrači bi vjerojatno kroz nagodbe sa stranom tvrtkom riješili sve financijske probleme. Posao je na koncu i realiziran. U prosincu 2004. Vrbanović je u ime Dinama potpisao najprije Ugovor, a potom i Sporazum o preuzimanju duga. Predstavnici engleske tvrtke bili su gosti Dinama na jednoj utakmici Europske lige u Stuttgartu, gdje je onda i formalno zaključen cijeli posao.
Odgoda plaćanja
Corporate Advantage Limited je šest mjeseci kasnije, u lipnju 2005., ispostavio Dinamu račun na tri milijuna eura. Dinamo nije odmah platio taj iznos Corporateu, nego s odgodom od godinu dana. Plaćanja u tri tranše po nalogu Zdravka Mamića Dinamo je izvršio od srpnja do listopada 2006., a Corporate je sa svoje strane riješio potraživanja 17-orice igrača, koji više nisu ništa potraživali od Dinama.
Međutim, posao u kojem su na opisani način šefovi Dinama uštedjeli klubu milijun eura bila je samo papirnato prikazana slika u Dinamovim poslovnim knjigama. Posve lažna slika, tvrdi u međuvremenu USKOK.
Tu tvrdnju, prema novoj optužnici protiv Zdravka Mamića USKOK temelji s jedne strane na iskazima svjedoka i poslovnoj dokumentaciji Dinama, ali s druge strane i na podacima dobivenima putem međunarodne pravne pomoći iz inozemstva.
Na fotografiji: Milan Pernar, Zdravko Mamić i Zoran Mamić
USKOK smatra da se radilo o nepostojećim dugovanjima, koja nisu bila evidentirana ni u poslovnim knjigama kluba, niti su sami igrači imali zabilježena potraživanja u svojim računovodstvima. Nitko od zaposlenika Dinama, pa ni šefica računovodstva Vesna Juraić, ni raniji direktor Mario Božina, kako su naveli u svojim iskazima, nisu znali ni za ta dugovanja, ni da bi ih preuzela tvrtka iz inozemstva.
Identične izjave dali su i svi članovi Izvršnog i Nadzornog odbora Dinama, osim Mirka Barišića, koji je istražiteljima rekao kako mu je Zdravko Mamić načelno ispričao o postojanju duga i kako je taj problem riješen.
Igrači pojma nemaju
Najzanimljivije je da ni većina nekadašnjih igrača Dinama, kako tvrde, nisu imali pojma da im Dinamo duguje poveće iznose. Čak 14 od ukupno 17 igrača izričito su naveli da im nikakva tvrtka iz Velike Britanije nije isplatila nikakva sredstva. Trojica su spominjali sastanke u upravi kluba s “ljudima koji su govorili engleski”, a koji su im isplatili manje novčane iznose, do 10.000 eura.
Iako ni ovi dokazi sigurno nisu zanemarivi, USKOK se potrudio zaokružiti cijelu priču dokaznom dokumentacijom pribavljenom iz inozemstva. Treba napomenuti da je podatke o strukturi i vlasništvu off shore kompanija u poreznim oazama prije desetak godina, kada su se odigrale sporne transakcije, bilo praktično nemoguće dobiti. No u međuvremenu su se otvorili kanali pravosudne suradnje i mreže off shore kompanija, posebice u Europi, nije više nemoguće raskrinkati. Tako su i u ovom slučaju istražitelji USKOK-a putem međunarodne pravne pomoći dobili sve podatke vezane uz londonsku tvrtku Corporate Advantage Limited.
Ispostavilo se da ona nije povezana s Englezima, nego upravo s čovjekom koji je kao izvršni dopredsjednik kluba naložio isplatu tri milijuna eura s računa Dinama, Zdravkom Mamićem. Tvrtka Corporate osnovana je u veljači 2002. na londonskoj adresi Cromwell Place 10, South Kensington. Osnovao ju je suoptuženi Sandro Stipančić koji je njome formalno i upravljao preko svojih off shore tvrtki Legal Directors Limited i kasnije Tylney Directors Limited.
Corporate prema podnesenim financijskim izvješćima nije imao poslovanja ni prihoda sve do posla s Dinamom. Ta je tvrtka Dinamu ispostavila fakturu na tri milijuna eura krajem lipnja 2005., a nakon toga, početkom rujna iste godine, Corporate otvara račun u Hypo Alpe Adria Bank Liechtenstein. Osobe ovlaštene za raspolaganje novcem na računu bili su, prema podacima pribavljenima putem međunarodne pravne pomoći, Zdravko Mamić i njegov sin Mario Mamić.
Nestali iz registra
Upravo na taj račun Dinamo kasnije prema nalogu Zdravka Mamića isplaćuje spornih tri milijuna eura. Polovica iznosa plaćena je 28. srpnja 2006., pola milijuna eura 5. listopada, a dan kasnije i preostalih milijun eura. S računa Corporatea, praktično odmah nakon Dinamovih uplata, od kolovoza do kraja listopada 2006., praktično sva pristigla sredstva prebačena su na privatni račun Zdravka Mamića u Hypo Alpe Adria Banci u Klagenfurtu. Samo je iznos od oko 8000 eura proslijeđen Stipančiću, odnosno njegovim off shore tvrtkama za potrebe poslovanja. USKOK tereti Zdravka Mamića, da je na temelju fiktivnog posla na štetu Dinama za sebe pribavio 2,986.237,45 eura, koji su 2006. završili na njegovu računu u Klagenfurtu. Off shore tvrtka Corporate Advantage Ltd. brzo nakon ovoga posla brisana je iz registra.
Uskok tvrdi: Na transferima Modrića i Lovrena izvukao 120 milijuna
Po prvoj USKOK-ovoj optužnici na Županijskom sudu u Osijeku u tijeku je suđenje Zdravku Mamiću i ostalima po optužbama da su na transferima Luke Modrića i Dejana Lovrena izvukli iz Dinama gotovo 120 milijuna kuna.
USKOK Mamića i suoptužene sada u drugoj optužnici tereti da su kroz fiktivno poslovanje preko off shore kompanija po cijelom svijetu iz Dinama izvukli još najmanje 144 milijuna kuna, koji su gotovo u cijelosti završili na njihovim inozemnim računima i računima njihovih off shore tvrtki. (Ž.P.)