Argentinski nogometni novinar Pablo Silva još je 2009. godine doskočio momčadima koje su koristeći ‘živi zid’ znale ukrasti i više od jednog metra sitnim koracima mičući se prema izvođaču slobodnog udarca.
Čovjek je, naime, izmislio sprej kao pomoć sucima... U Argentini se počeo koristiti već 2010. godine, a nakon što je i FIFA shvatila da čarobni sprej koji nestaje već nakon 30-ak sekundi doista značajno pomaže sucima, uveden je i službeno na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine.
Danas, gotovo dvije i pol godine kasnije, nezamislivo je pogledati ozbiljnu utakmicu bez upotrebe spreja. Nezamislivo u bilo kojem dijelu uređenijem svijeta osim u - Hrvatskoj!? Da je riječ o skupocjenoj 3D tehnologiji kojom ćemo moći ustanoviti je li lopta prešla gol-liniju ili nije, apsolutno bismo imali razumijevanja, kao što imamo i za mnoge stvari koje su vani već godinama potpuno normalne. Recimo, grijani teren...
Igrači ga dobro prihvatili
Međutim, pričamo o spreju koji košta između 8 i 12 eura, ili od 60-90 kuna, i kojega cijeli svijet ga već godinama koristi, jer je praktičan, jer je uveo red na teren, i jer je skratio vrijeme čekanja kod izvođenja slobodnjaka...
- Istina je da mi suđenje sa sprejem dosta pomaže. Kod slobodnih udaraca više nema natezanja s igračima i stalnih “krađa” sa živim zidom. Igrači su sprej odlično prihvatili i bespogovorno staju iza linije koju sudac napravi sprejem. Također su i izvođači slobodnih udaraca disciplinirani kada im označiš mjesto s kojeg trebaju izvesti loptu. Manje je natezanja, manje gubljenja vremena na izvođenje, manje je i žutih kartona. Definitivno mogu reći da je uvođenje spreja bilo pun pogodak - kaže Ivan Bebek koji sprej koristi već treću sezonu, ali samo u europskim utakmicama koje sudi.
- Uvijek me dočeka u svlačionici kao sastavni dio opreme.
Bebek ni ne zna koliko košta, ali niti zašto ga nemaju suci u HNL-u.
- Skup nije, ipak je to samo sprej, ali zašto ga nemamo u ligi, to morate pitati nadređene.
UEFA svake sezone u HNS uredno dostavlja značajnu količinu novca za razvoj sudaca i suđenja. Nažalost, to očito nije dostatno da bi se kupio i nesretni sprej. Kažu nam suci, ali ne bi htjeli to reći javno, da i na neke seminare putuju o svom trošku, jer u Saveznu nema novca. Što je čista katastrofa, ali i jako dobro objašnjenje na pitanje zašto već 25 godina ne uspijevamo odgojiti suca koji bi otišao na veliko natjecanje.
Usput, slovenski suci već dugo vremena koriste sprej na ligaškim utakmicama. U njihovu savezu su nekako “sklepali” tih ogromnih tisuću eura koliko eventualno mogu koštati sprejevi za cijelu sezonu. Zato im Skomina uredno sudi četvrtfinale Europskog nogometnog prvenstva, dok HNL suci mogu tek čeznutljivo gledati i zamišljati kako bi oni nasprejali čarobnu bijelu prašinu s kojom bi im posao bio značajno olakšan...