Sve je to prilično nerazumljivo. Dinamo je kupio Marka Leškovića iz Rijeke i skupo ga je platio: 1,500.000 eura plus Franko Andrijašević. Previše za igrača koji nije igrao sedam mjeseci, koji je, istina, bivši reprezentativac, ali treba mu puno vremena da se vrati u reprezentativnu formu.
Međutim, ovdje se ne radi o Leškoviću, nego o Dinamovoj politici prema vlastitim igračima.
Dinamo je imao vrlo nadarenog stopera u Branimiru Kalaici, koji je bio i reprezentativac, i to jedan od najboljih u Brekalovoj generaciji. Danas je član Benfice, a kada je 16. lipnja došao u Lisabon, zauzeo je naslovne stranice svih sportskih dnevnika.
Iz Dinama je otišao za obvezatnu Uefinu naknadu, koja jedva doseže 300.000 eura, za razliku od Josipa Brekala, koji je otišao za šest milijuna, uz bonuse može dogurati i do deset. Nejasno je kako Dinamu ispod ruke bježe nadarena djeca poput Kalaice, a kupuju se načeti igrači.
Ne sumnjam da će Lešković biti pojačanje za Dinamo, ali ne sumnjam ni da će Branimir Kalaica u Benfici ostvariti veliku karijeru.