Bilo ih je 12. Prije nešto manje od dvije godine u Čileu, na Svjetskom prvenstvu. “Zlatna generacija”, Dinamo prebačen u dres Vatrenih. Zajedno su, praktički, živjeli, poznavali se i zatvorenih očiju, zajedno su rasli. I - pobjeđivali; uglavnom pobjeđivali.
- Oni su budućnost Dinama i hrvatskog nogometa. Takvu generaciju još nismo imali, ti su dečki predodređeni da vode Dinamo u godinama koje dolaze - mnogo smo puta čuli u Maksimiru. A kad su se na tom SP-u poigrali Nijemcima, čiji nogometni sustav godišnje troši desetke milijuna eura na razvoj mladih igrača, tada su i zadnji sumnjičavci počeli vjerovati da je doista riječ o posebnoj momčadi. Ali tada je postalo jasno i da će dečke brzo za ruku povlačiti menadžeri, klubovi... Dvadesetak mjeseci kasnije priča je spala na samo dva slova: u prvoj momčadi Dinama ostali su iz te generacije samo Borna Sosa i Nikola Moro.
Nije otišao zauvijek
- Kad se sve zbroji, to je ipak malo. Međutim, njih su dvojica, mislim, odabrala pravi put, najlakše će i najbolje napraviti karijeru kroz Dinamo. Što pokazuju i primjeri igrača koji su otišli prije no što su se izborili u prvoj momčad Modrih - kaže nam Ivo Šušak, direktor Dinamove omladinske škole.
Puno smo puta potencirali ovu temu, pokazalo se da su oni koji su odabrali odlazak prije no što su zaigrali za Dinamo u većini slučajeva teško došli do afirmacije. Ali, ipak, dvojica su manje no što se očekivalo, pogotovo što je za ozbiljan novac iz Dinama otišao tek Josip Brekalo, za sedam milijuna eura. Ostali se, zasad, nisu nametnuli.
- Što se Lovrena tiče, sve procjene njega kao igrača i talenta u mlađim uzrastima bile su točne, on je dečko pred kojim bi mogla biti sjajna budućnost. Uostalom, tko kaže da se u Fortuni neće nametnuti i vratiti se u Dinamo kao jedna od okosnica momčadi. Ja vjerujem da će tako i biti, da on nije otišao zauvijek da će već za godinu-dvije opet biti ovdje u važnoj ulozi - govori Šušak.
Vrata uvijek otvorena
- Ne samo njemu, Dinamova vrata uvijek su otvorena svim tim mladim igračima koji su otišli, po meni, prerano, siguran sam da bi kroz Dinamo mnogo lakše ostvarili svoje ambicije.
Naravno da nitko nije očekivao da će čitava ta generacija biti nositelj igre u Dinamu, da će svi dečki napraviti zavidne karijere, to bi, ipak, bio raritet. Kažu stručnjaci da ako iz jedne generacije dobijete u seniorskoj momčadi tri do pet igrača, znači da ste uspjeli.
Nije sve ni izgubljeno, uz Mora i Sosu trebamo spomenuti i Soldu i Šempera, koji su već igrali za prvu momčad, a trenutno su na posudbi u Lokomotivi i s njima u Maksimiru računaju u svakom pogledu, kao bogat transfer ili kao standardne prvotimce. Tu je i Dani Olmo, koji je isto godište, samo što je igrao za Španjolsku, a on je također u prvom planu za ovu sezonu. Dakle, nešto će ipak ta generacija donijeti Dinamu, doduše, kako je izgledalo prije dvije godine, stvarno smo očekivali da se neće baš tako brzo rasuti, da će ipak više igrača igrati zajedno među modrim seniorima pa nakon sezonu, dvije, tri otići iz Maksimira. Ovako su, nekako, otišli tiho, jedan po jedan, svaki u svom smjeru, svaki na svoj put.
Nedavno je generacija 2003. osvojila Nike Premier kup kao i ova iz 1998. U Dinamu su im poručili da će imati svu moguću skrb, sve što im treba da postignu zavidne rezultate i u budućnosti, zamoljeni su i za strpljenje, da ne srljaju u inozemstvo, da će prilika doći i u seniorskom nogometu. No nadati se da će doista biti tako, da ćemo te dečke gledati na okupu jednog dana kad više ne budu tinejdžeri, praktički je utopija. U današnjim okolnostima otvorenog tržišta i nogometnog švedskog stola govoriti da će ti i ti momci biti nositelji kluba u godinama koje slijede zapravo je deplasirano.
Ispada da što je momčad talentiranija, to je manje vjerojatno da će dugo biti na okupu. I zato što će najbolje od njih odmah zgrabiti, što neki nikad neće napraviti iskorak, što će se treći utopiti u zakonu velikih brojki. I ostanu tek rijetki, poput Mora i Sose, a pitanje je koliko će i oni dugo biti ovdje.
Gdje su danas glavni igrači generacije '98? Adrian Šemper - lani dobio šansu u seniorskoj momčadi Dinama, branio i Ligu prvaka. Sad je na posudbi u Lokomotivi, interes je inozemnih klubova permanentan.
Matej Hudećek - u Dinamu II, nije u planu za prelazak u prvu momčad.
Vinko Soldo - u Dinamu računaju s njim, ali je konkurencija u obrani pozamašna, pa je i on na posudbi u Lokomotivi.
Borna Sosa - jedan od onih koji su se nametnuli; odlaskom Pivarića postao bi standardan lijevi bek. Reprezentativan kalibar u budućnosti.
Branimir Kalaica - otišao lani uz minimalnu odštetu u Benficu, na kraju ove sezone debitirao za prvu momčad.
Neven Đurasek - i njemu je još uvijek realnost Dinamo II ili neka posudba, u Dinamu će teško dobiti priliku među seniorima.
Josip Brekalo - projurio kroz prvu momčad, nakon nekoliko utakmica otišao u Wolfsburg za sedam milijuna eura.
Karlo Igor Majić - nije dobio ni minimalnu priliku, otišao u mladu momčad Fortune Düsseldorf.
Nikola Moro - na njega se ozbiljno računa, već krajem prošle sezone postao standardan i zadovoljio. Očekuje se da ovo bude njegova sezona.
Davor Lovren - još jedan koji odlazi. I njemu je Fortuna Düsselorf stvarnost, nije dobio priliku u prvoj momčadi Dinama.
Luka Pasariček - u Maksimiru nije dobio šansu niti su s njim računali, pa je otišao u Hajduk, gdje se nada napretku.
Marko Gjira - on je ‘99. godište, ali je bio na SP-u u Čileu. Još se razvija kroz drugu momčad i juniore, zasad nije u planu za iskorak među prvoligaše.
Borna Borovec - za njega su mnogi govorili da je ponajveći talent od svih, zadnji vezni budućnosti. Nije bio na SP-u zbog ozljede, a teške su mu ozljede općenito uništile karijeru, nikako da se vrati nogometu.