Iako brojke nisu egzaktne budući da iznosi transfera spadaju u domenu poslovne tajne, odlaskom Romana Bezjaka u redove bundesligaša Darmstadta prihod Rijeke od transfera u ljetnom prijelaznom roku premašit će brojku od 11 milijuna eura.
Budući da će Rijeka još nešto dobiti kroz bonuse iz transfera Ivana Močinića u Rapid, i da do kraja sezone na račun riječkog prvoligaša treba sjesti još dva milijuna eura na račun transfera Marina Tomasova u Al Nassr, odnosno da je u transfer Marka Leškovića u Dinamo bio uključen Franko Andrijašević, lako je zaključiti da su Bijeli ovog ljeta dobro napunili klupsku blagajnu i nastavili priču o samofinanciranju kluba koju je predsjednik Bijelih Damir Mišković istaknuo kao strateški cilj riječkog prvoligaša.
Koliko je 2016. godina bila uspješna po pitanju izlaznih transfera možda najbolje svjedoči podatak da je čak sedam od deset najvećih transfera u klupskoj povijesti ostvareno u proteklih nešto više od osam mjeseci. Još će godinama vjerojatno nedostižan ostati transfer Andreja Kramarića u Leicester City od kojeg je Rijeka uprihodila 10 milijuna eura, ali ovim posljednjim odlascima sve se više počela dizati letvica minimalnih iznosa koje je Rijeka počela prihodovati od transfera.
Na stranu Kramarić, granica od milijun eura kada je riječ o odšteti dugo je vremena bila “magična”, do dolaska Damira Miškovića probili su je tek transferi Anasa Sharbinija (Hajduk) i Manuela Pamića (Red Bull Salzburg), no rastom kluba i na ovom se polju dogodio značajan porast zbog čega je 1,5 milijuna eura ovog ljeta postala neka donja granica izlaznih transfera prvotimaca Rijeke, što potvrđuju odlasci Samardžića, Močinića, Leškovića, Tomasova, sada i Bezjaka.
Transfer Leona Benka u kineski Dalian Aerbin težak milijun eura bila je prva značajnija financijska injekcija od prodaje igrača u eri Damira Miškovića. Prethodno je na ljeto 2012. godine Damir Kreilach prodan u njemačkog drugoligaša Union Berlin za nešto manje od 500 tisuća eura čime je Rijeka prvi put nakon dugo godina počela zarađivati od transfera. Posljednji veći transferi prije privatizacije kluba bili su oni Alena (Standard Liege, 750 tisuća eura) i Zvonka Pamića (Bayer Leverkusen, 500 tisuća eura) te Radomira Đalovića u ruski Amkar za 450 tisuća eura (Rijeka ga je dvije sezone ranije bila prodala i Rapidu iz Bukurešta za otprilike 700 tisuća eura), odnosno Anasa i Ahmada Sharbinija (ranije je već jednom prodan u Al-Wahdu za otprilike 500 tisuća eura) sezonu ranije od kojih je Rijeka uprihodila 2,3 milijuna eura, dok ostali u prijašnjim godinama nisu prelazili 500 tisuća eura (Knežević, Marčić, Novaković, Bosnar, Milinović, Musa, Smoje, E. Brajković, Ban…).
Sportski direktor Rijeke Srećko Juričić i njegov zamjenik Ivan Mance ovog su ljeta napravili golem iskorak kada je riječ o provođenju ciljeva koje je pred njih postavio Mišković, uz to, Rijeka je na najbolji mogući način ubrala plodove od ranijih prijelaznih rokova realiziravši transfere igrača čija je isplativost višestruka budući da su dovedeni kao slobodni igrači (Bezjak, Tomasov, Samardžić...) ili je za njih plaćena minimalna odšteta (Lešković, Balaj…).
Druga strana priče su sportske ambicije. Neupitno je uopće da je Rijeka ovog ljeta sigurno puno izgubila odlascima Tomasova i Bezjaka, no prije suda je li momčad igrački slabija u odnosu na prošlu sezonu treba nove igrače vidjeti na djelu. Praktički nitko od novih igrača koji slove kao zamjene za Tomasova i Bezjaka (Handžić, Gorgon, Črnic) još nisu (Handžić) ili nisu mogli (Gorgon, Črnic) dobiti osjetniju minutažu pa će se tek nakon reprezentativne stanke početi nazirati prave konture Rijeke u eri nakon Bezjaka, Tomasova, Močinića, Samardžića…
---------------------------------------------------------------
1. Andrej Kramarić (Leicester)10
2. Roman Bezjak (Darmstadt) 3
3. Marin Tomasov (Al Nassr) 2,8
4. Ivan Vargić (Lazio) 2,7
5. Ivan Močinić (Rapid) 2,2
6. Marko Lešković (Dinamo) 2
7. Bekim Balaj (Terek) 2
8. Marin Leovac (PAOK) 1,7
9. Anas Sharbini (Hajduk) 1,7
10. Miral Samardžić (Henan) 1,5