Pao je i taj mit, gotovo je prokletstvo Rujevice za sve protivnike! Nema više priče o posebnoj travi, glasnoj atmosferi, o duhovima iznad Kvarnera, o nepobjedivosti Rijeke na domaćem travnjaku...
Treneri su zaigrali šahovsku partiju već na istrčavanju, nitko nije očekivao Juniora Fernandesa desno (na Zutu) ili Kvržića lijevo (da povratnom trkom pomaže Zuti). No, ono što nije pošlo za rukom Ivajlu Petevu, uspio je Mario Cvitanović, i to bez Soudanija te Ante Ćorića. Međutim, Matjaž Kek je, također, imao izostanaka (Vešović, Gavranović, Maleš), ali klupa Modrih (Gojak, Olmo, pa i Sosa) je ipak nešto šira od riječke.
- Sretan sam čovjek - kazao je Mario Cvitanović po ulasku na konferenciju za novinare.
- Sretan prije svega što sam bio dio spektakla i derbija europske razine, ali i zato jer sam vidio ono što sam tražio od igrača, a to je da budu sretni te da učine sve navijače Dinama sretnima.
Dani Olmo je ponovno igrao u sredini, upitali smo trenera je li to plan i za budućnost, ali odgovor nismo dobili.
- Svaka utakmica nosi svoje zahtjeve, ali stil i automatizmi moraju biti prepoznatljivi. Nema euforije, ovo je tek početak priče. Nikad neću isticati pojedince, važna je samo ekipa...
Matjaž Kek navikao je kratko govoriti na pressicama što obično znači da je pobijedio. Sada je ipak morao pojašnjavati malo dulje...
- Čestitam Dinamu na zasluženoj pobjedi. U prvom dijelu smo bili nedovoljno odlučni i agresivni, kasnije se digli, naročito poslije crvenog kartona - kazao je Kek.
Sletjelo je pitanje je li problem u broju stvorenih šansi ili samo u realizaciji istih.
- To bi mogao malo dulje lamentirati... U prvom dijelu su nam previše stoperi vodili igru, a općenito mislim da nas premalo ulazi u kazneni prostor. Ne znam zašto igrači osjećaju strah i respekt, ali očito je da realizacija nije dobra. Moramo se smiriti, vratiti prepoznatljivu agresivnost i brzinu. Mnogo nam znači podrška ekipi od strane tribina, hvala navijačima.