Marijampole, litavski grad malo poznat izvan granica svoje države, doživio je nogometnu euforiju. Suduva, klub osnovan 1921., postala je prvak prvi put u svojoj povijesti, skinuvši s trona poznatiji, bogatiji i trofejniji Žalgiris. I ne bi to možda ni bila tako značajna vijest da boje Suduve ne brane trojica hrvatskih nogometaša, Josip Tadić, Andro Švrljuga te vratar Ivan Kardum. I oni su, dakle, ispisali povijest ovog kluba i grada.
- Ako već nisam to doživio sa svojom Rijekom, baš lijepo da sam osjetio ovdje, sa Suduvom - priča Andro Švrljuga, koji je u Litvi već starosjedilac. Tri i pol godine igrao je u Žalgirisu i osvajao naslove, a onda prošle godine Vilnus zamijenio Marijampoleom.
- Neću reći da je rastanak sa Žalgirisom bio ružan, ali bio sam malo razočaran. Nakon tri i pol godine tamo i nakon što su me proglasili najboljim igračem kluba, Žalgiris mi nije ponudio novi ugovor i otišao sam. Sad je ovo baš lijepa zadovoljština za mene, dodatno mi je drago što smo uspjeli prekinuti tu Žalgirisovu dominaciju. Osvajao sam naslove i u Vilniusu, imao sam samo godinu pauze od trofeja, ali ovaj je ipak poseban - sretan je Švrljuga.
Suduva
Bili i 15 bodova u minusu
A posljednja utakmica prvenstva bila je i utakmica odluke. Suduva je u derbi ušla s bodom više od Žalgirisa, nije, dakle, smjela izgubiti. I nije, dapače, slavila je 3:0, a treći je gol prekrasnim volejem postigao baš Švrljuga.
- Nismo znali kako ćemo igrati protiv njih, znaš da ne smiješ izgubiti, ali znaš i da su oni moćniji, iskusniji u takvim utakmicama. Hoćeš li ih napasti ili čekati? Na kraju smo istrčali i na terenu smo postojali samo mi, od prve minute - kaže Švrljuga, koji je zaslužan i za drugi pogodak. Sa 45 metara pogodio je gredu, a Laukžemis je odbijanac pospremio u gol.
Inače, Suduvin put do naslova bio je senzacionalan, malotko se nadao ovakvom kraju.
- Igrali smo Europu, stigli smo daleko, izbacili Sion i došli do play-offa Europske lige. Tamo smo ispali od Ludogoreca. Kako smo bili orijentirani na Europu, odgađali smo neke utakmice u prvenstvu i Žalgiris nam je pobjegao na 15 bodova prednosti. No, bez obzira na ispadanje iz Europe te su nas utakmice napunile samopouzdanjem, nanizali smo potom 11 ligaških pobjeda, Žalgiris je malo kiksao, stigli smo ga i prestigli.
Suduva
Baš je nakon tog europskog ispadanja u klub došao Josip Tadić. I brzo se prilagodio, u 9 prvenstvenih nastupa zabio je šest pogodaka.
- Iskreno, nisam nikad mislio da ću igrati nogomet u Litvi, ali tako je ispalo i sad mi nije žao. Lijepo je tamo, klub je sređen i organiziran, vode ga mladi ljudi, plaće i ugovori su redovni, ništa ne kasni. S obzirom na odlične rezultate imamo i publiku na stadionu, protiv Žalgirisa je bilo oko pet tisuća gledatelja, što je za Litvu sjajna brojka. Stvarno sam zadovoljan, nakon osvajanja naslova bila je i fešta, navijači su slavili, veliki je to događaj za ovaj grad.
Srušiti Žalgiris s vrha, definitivno, nije lagan posao.
Triput veći budžet
- Ma kakvi, Žalgiris je ovdje pojam, ima triput veći budžet od nas, iza njega stoji grad Vilnius, to je u litavskim okvirima velik klub. Ali mi smo sad najbolji.
Kakve će biti ambicije kluba u Europi, s obzirom da je ljetos došao ‘pred vrata raja’?
- Imperativa nema, ali vjerujem da ćemo pokušati sve da dođemo u Europi što dalje, možda se i plasirati u Europsku ligu, zašto ne? Liga prvaka, naravno, teško, ali uz malo sreće mogli bismo do Europske lige - govori Tadić, dok Švrljuga dodatno približava klub.
- Osim nas trojice tu su još dvojica, kako nas ovdje zovu, Balkanaca, Kerla, Živanović i Altiparmakovski, a ima i nekoliko dobrih litavskih igrača. Oni najbolji, koji nisu u Žalgirisu, tu su kod nas. Vidjet ćemo što će biti sad, hoćemo se još pojačati, još je uvijek slavljenička atmosfera.
Što se tiče Švrljuge, on ne dvoji.
- Dan prije utakmice protiv Žalgirisa potpisao sam novi, dvogodišnji ugovor. Jednostavno je moralo završiti pobjednički!
Tadić je tek došao, pa je logično da ostaje, Ivan Kardum u Suduvi je već dvije godine, možemo i njega očekivati iduće sezone u istom klubu. Suduva na hrvatski pogon ispisala je povijest, tko zna, možda na ljeto napravi i novi europski iskorak.