Jučer ste u SN-u mogli pročitati priču o klubu heroju iz grada heroja, HNK Radnički iz Vukovara. U tom klubu igrali su nogometaši koji su dali sve za Hrvatsku, 28 poginulih, 27 ranjenih, 70 u logorima....
U stručnom stožeru hrvatske nogometne reprezentacije također je jedan Vukovarac, pomoćnik Ante Čačića je Ante Miše, vatreni s Trpinjske ceste. Rodna kuća bila mu je na prvoj crti obrane grada. Granatirao ju je i srušio prvi susjed.... Sjetio se Miše Radničkog.
- Baš sam s igrališta Radničkog otišao u Hajduk. Na jednoj utakmici gledao me Sergije Krešić, bila mi je to posljednja utakmica koju sam igrao u Vukovaru - kaže nam Miše
Inače, Ante je ponikao u NK Borovo, koji je prije rata igrao u Međurepubličkoj ligi, trećem rangu nogometa u bivšoj državi.
- Rođen sam u Vukovaru, tamo sam živio do 17. godine, završio dva razreda Opće gimnazije, a onda sam otišao u Hajduk. Nogometni počeci me vežu za Borovo, igrali smo u Borovu naselju. Bio sam klinac, ali dobro se sjećam da je nogomet u Vukovaru uvijek bio dobar, bilo je zaista finih igrača koji su kasnije otišli u veće klubove. Osobito je bilo talenata u Borovu. Naravno, bilo ih je i u Radničkom, ali oni su igrali u nižoj ligi. U Borovu su igrali Siniša Mihajlović, pokojni Nikola Živković, Enes Biogradlija, Slavko Baketa, Slavko Letica, Gordan Gotal... Sve su to igrači koji su kasnije napravili lijepe karijere. Za Mihajlovića se zna, a mnogi su zaigrali u Osijeku, Dinamu iz Vinkovaca. Vukovar je bio izvor nogometnih talenata, naravno, tu ubrajam i Borovo Naselje.
Veli da su prije rata postojali sasvim solidni uvjeti za bavljenje nogometom.
- Mi smo trenirali u sportskom kompleksu u okviru sportskog aerodroma “Rio” u Borovu naselju. Tamo je bio nogometni teren, a utakmice su se igrale na stadionu Borova. Bili su to uvjeti u kojima si se mogao razvijati kao sportaš. Bio je tamo i bazen, košarkaška dvorana, kuglana, teniski tereni. Bio je to sportski grad.
Miše je u Hajduk otišao 1984. godine, tad se iz Borova naselja preselio u Split.
- Kasnije je došao rat, danas još imam neke kontakte, ali slabo. Moji zapravo nisu iz tog kraja. Tata Svetin bio je Dalmatinac s Čiova, mama Verica Zagorka iz Velikog Trgovišća. Oni su se doselili u Borovo Naselje nakon Drugoga svjetskog rata. Tata je došao raditi u policiju, mama u tadašnji kombinat, tako su se upoznali i priča je krenula dalje. U Borovu naselju, dijelu Vukovara, živjeli su uglavnom Dalmatinci i Hercegovci, a u Borovu Selu Srbi. Mada, do zadnjeg dana su se moji roditelji osjećali kao Vukovarci, jer su tamo živjeli od 1946. do 1991. godine. Tada su prognani. Otišli živjeti kod mene, kupio sam im jedan stančić, trebali su se vratiti u Vukovar 2004. godine. Nažalost, tada je majka umrla, a nakon godinu i pol dana umro je i tata.
Ante Miše ispred obiteljske kuće u kojoj je odrastao u Borovu naselju
Ante Miše igrao je u onoj utakmici 8. svibnja 1991. godine, kad su Majstori s mora osvojili Kup maršala Tita protiv najjače Crvene zvezde svih vremena koja je bila prvak Jugoslavije, branila naslov u Kupu, i koja je tri tjedna kasnije postala prvak Europe. Utakmica je odigrana nekoliko dana nakon masakra u Borovu Selu, a Hajduk je u Beograd pristao otputovati tek na intervenciju tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića koji je zamolio “Bile” da ipak odu i odigraju utakmicu, te im za tu prigodu osigurao vojni avion. Hajdukovci su u spomen na poginule policajce u Borovu Selu nosili crni povez preko ruke, a utakmica je odigrana u mučnoj atmosferi. Dvadeset minuta prije kraja utakmice, Siniša Mihajlović s leđa na grub način udara Grgicu Kovača. Hajdukovci su stali u obranu svog igrača, došlo je do velike gužve, na kraju je sudac isključio Igora Štimca i Sinišu Mihajlovića.
Igrao i - čupao!
- Da, itekako se sjećam te utakmice, igrao sam i - čupao!
Ta scena kad je Miše, kako kaže “čupao”, ostala je kao zaustavljena slika u memoriji. Splitski Vukovarac Miše uletio je u gužvu, za kosu je uhvatio Sinišu Mihajlovića i odvukao ga sa strane. Nakon tog finala u Beogradu, nisu se više nikad vidjeli niti čuli, a išli su skupa u školu koja se tada zvala “Bratstvo-jedinstvo”.
- Išli smo skupa u školu, on je bio dvije godine mlađi.
Kad se radi o odlasku u Hajduk, Miše se sjeća:
- Igralo se tada pionirsko prvenstvo Jugoslavije, Turnir Bratstvo-jedinstvo. Došli su me gledati iz Hajduka, bio je tamo Stanko Poklepović. Nakon toga pratili su me još dvije godine. I onda baš na igralištu Radničkog, došao je Sergije Krešić pogledati jednu našu prijateljsku utakmicu. Nakon te utakmice je rekao: “Mali Miše mora potpisati za Hajduk”. Tu bih svakako trebao spomenuti i gospodina Rehaka koji mi je bio profesor tjelesnog u Općoj gimnaziji, on je veliki prijatelj s mojim starijim bratom Ivicom, bili su skupa u ratu, ostali smo si dobri.