Ljubomora, jal, podsmijeh, cinične opaske, nisu to hrvatske izmišljotine, to je uvozni artikl iz K&K monarhije, koji smo mi samo prepakirali. Govoreći o hrvatskim nogometnim izbornicima, pisali smo “i tebe smo siti, Blaževiću”, Bariću smo sudili: “Liebe Otto, spiel totto”, Slavenu Biliću slali poruke “vataj se gitare”, Niki Kovaču predbacivali germaniziranje hrvatskog talenta. Kada je promoviran Ante Čačić, bio je Mamićev pijun i radiomehaničar, koji u plavoj kuti i s olovkom iza uha zaprima popravke švercanih tranzistora iz Trsta...
U petak, 23. lipnja ove godine, otvorio sam u Parizu Bibliju sportskog novinarstva L’Equipe i - pao sa stolca. U Bibliji je pisalo, a Biblija ne bi smjela lagati - nakon prvog kruga Europskog prvenstva najbolje ocijenjeni igrač bio je Ivan Perišić, a najbolji trener - Ante Čačić. Čačiću, u kojega smo svi toliko sumnjali, u leđa su gledala svjetski poznata nogometna imena; Joachim Löw, Didier Deschamps, Vicente del Bosque, Marc Wilmots, pa čak i Antonio Conte.
Ovog tjedna Ante Čačić je u izboru švicarskog nogometnog instituta odabran za sedmog izbornika svijeta. Stepenicu više je Antonio Conte, danas trener Chelseaja, vodeće momčadi Premiershipa. Znam da “Antiša” nikad neće biti trener Chelseaja, Bayerna ili Juventusa, ali, nitko Čačiću ne može zanijekati njegovu nogometnu logiku, dobro oko za detalje i nadasve socijalnu inteligenciju. Njegova statistika govori da je onaj koji ga je odabrao, pa bio to i Zdravko Mamić, imao dobru procjenu.
Da, on je tvrdoglav, a kada mi je jednom rekao - “a tko bi trebao biti izbornik osim mene”, uvjerio sam se i da je vrlo arogantan čovjek. No, u ovom času Hrvatska ne može naći boljeg izbornika, jer boljega doista i nema. Iako, Tursku u Parizu od ushićenja ne možemo zaboraviti, ali Portugal u Lensu ne možemo mu oprostiti! U Francuskoj smo ove godine bili bliže finalu, nego 1998. godine naslovu svjetskog prvaka.
Popis najboljih izbornika nije isto što i popis najboljih klupskih trenera, gdje su Diego Simeone, Zinedine Zidane, Pep Guardiola, Jürgen Klopp, Massimiliano Allegri, itd. Na tu listu Ante Čačić nikada neće doći, jer postoje mnogi hendikepi, od kojih je najizrazitiji biološki. On svoje životno djelo mora obaviti u Hrvatskoj, i ako je inteligentan, mora znati da su Kosovo, Finska i Island bili tek zagrijavanje, kao kad Blanka Vlašić preskoči 190 centimetara. Elegantno, visoko iznad letvice, užitak za oči... Prava iskušenja tek čekaju u Istanbulu, Kijevu i Reykjaviku, tamo će Ante Čačić potvrditi ili demantirati rezultate ovog izbora. I Igor Štimac je krenuo furiozno, pa se sjećamo kako je završio. I on je, kao i Ćiro, Otto i Bilić odlazio s grčem u želucu.
Ante Čačić ima takve igrače da bi svaka utakmica hrvatske reprezentacije trebala biti “jastog s tartufima”. Na žalost, bilo je utakmica, posebno ona u Lensu, kada nam je kuhar Ante pripremio neukusni “falšni ajngemahtec”, i zbog toga nam nikad nije legao. A zašto smo ga dočekali na nož kada je izabran, to više nije priča o Anti Čačiću, nego o nama...
Uokvirio sam tu naslovnu stranicu iz L’Equipea, uz mnogo muke sam je prenio preko carine, ostavio mu je u “Orkanu”, nadam se da su mu je isporučili. Nikad se poslije Europskog prvenstva nismo čuli, niti se javio. Ne falimo si, ali, ja doista poštujem njegov rezultat. I nadam se da neće razočarati ni mene, niti demantirati L’Equipe ni švicarski institut...