Hrvatski boksač Filip Hrgović nije se uspio plasirati u finale olimpijskih igara u Rio de Janeiru u superteškoj kategoriji nakon što je u polufinalu izgubio od svjetskog prvaka Francuza Tonyja Yoke na bodove 1-2.
Yoka je bio bolji u prve dvije runde, Hrgović u trećoj no to nije bilo dovoljno za slavlje i ulazak u finale.Bila je to repriza njihove bore sa svjetskog prvenstva u Dohi kada je Francuz također pobijedio na bodove u četvrtfinalu.
Hrgoviću ostaje utjeha da je osvojio prvu boksačku olimpijsku medalju za Hrvatsku od samostalnosti, a postao je i četvrti Hrvat s osvojenim odličjem u boksu, nakon zlata Mate Parlova iz Muenchena 1972. i Antona Josipovića u Los Angelesu 1984., te bronce Damira Škare iz Seula 1988. Sve te medalje osvojene su u poluteškoj kategoriji.
Najbolji rezultat od samostalnosti na OI dosada je bilo četvrtfinale Stipe Drviša iz Atlante 1996. također u poluteškoj kategoriji.
Svoje mišljenje o četvrtfinalnoj borbi dao je i bivši hrvatski boksački olimpijac Marko Tomasović.
- Kao prvo želio bih čestitati Filipu Hrgoviću, brončana medalja u boksu na Olimpijskim igrama je velika stvar. Kao bivši olimpijac dobro znam kako se teško plasirati na ovaj turnir i koliko je teško osvojiti medalju. To je ono najvažnije, to moramo cijeniti. Svaka čast, ovo puno znači za hrvatski boks.
- Vidjeli smo meč dvojice prilično izjednačenih boksača, vršnjaka po godištu i jednako kvalitetnih. Po meni je Hrgović taktički lošije odradio dvoboj, imao sam osjećaj kao da gledam reprizu četvrtfinala Svjetskog prvenstva iz Dohe, na potpuno jednaki način je Yoka stigao do pobjede, ništa novo nije bilo ništa ponuđeno. Yoka je držao sredinu ringa, dobro se pokrio, i samo čekao da se Hrgović približi, nešto pokuša i na kraju krene u kontru. Tu je problem više Hrgovićeva kuta, nakon prve runde koju smo već vidjeli trebalo se nešto mijenjati, trebali su mu savjetovati što se mora mijenjati. Mislim da toga B-plana nije bilo, nismo vidjeli nikakvu promjenu u ringu. Istina je da je Hrgović podigao razinu agresivnosti, počeo pogađati, imati inicijativu, ali sve je to bilo premalo. Sve se to iz kuta moglo vidjeti i tražiti da se više nogama dovlači Yoku do konopaca, pokuša se iz klinča pogađati, promijeniti ritam borbe.
- Na kraju Yoka me ničim posebno nije impresionirao, u ovom dvoboju je iskoristio samo ono što mu je bilo ponuđeno, nije se morao posebno umoriti. Samo je odradio ono što radi već godinama, lagano pleše po sredini ringa, eskivira protivnikove napade i iz kontre pogađa direktima. Dobro se kreće, ima dugačke ruke i te komparativne prednosti maksimalno koristi.
- Inače vidjeli smo pravu, čistu borbu, dvojice momaka koji fair boksaju, sudac u ringu nije imao potrebe reagirati, upozoravati na nepravilne udarce. I na kraju bodovni suci su korektno odradili posao, taman za ovu minimalnu bodovnu prednost je Yoka bio bolji - kaže naš olimpijac Marko Tomasović.