Ujutro u subotu je sredio Grigora Dimitrova, navečer se s Marinom Draganjom ponašao poput slučajnih partnera u prvom kolu parova. Novak Đoković, usprkos vrisci i ludilu koje vlada oko njega u Brazilu, neumoljivo je reternirao, a iskustvo Nenada Zimonjića obavilo je ostalo, pa se hrvatski dvojac zadržao na olimpijskom turniru gotovo jednako dugo kao i Gisele Bündchen na svečanosti otvaranja Igara.
Međutim, dojam je da se Čilić kudikamo teže osjećao pred hrvatskim novinarima nakon meča nego na terenu. Realno, vjerojatno ni on nije vjerovao da su on i Draganja u stanju nešto učiniti kontra srpske kombinacije.
- Nije to bio najbolji meč s naše strane. Šteta. Oni su reternirali odlično, posebno Novak. No, tako što smo i očekivali. Na početku meča imali smo nekoliko break-lopti na Zimonjićev servis, mogli smo se vratiti u meč, ali nismo uspjeli i od tog trenutka nismo ni imali neke prave prilike za povratak.
Je li Marin Čilić imao većih ambicija u parovima na Igrama?
- Naravno da jest razočaranje kad ispadneš, jer ipak je ovo olimpijski turnir. Nadali smo se da bismo mogli nešto napraviti, ali šteta je i zbog ždrijeba, nije nas baš mazio.
Sada će se koncentrirati na singl. Tu ga ždrijeb mazi. U nedjelju nije bio na terenu, igrat će u ponedjeljak.
- U ponedjeljak me čeka nastavak.
Tu bi moglo biti svašta, ali polako. No, još nas je nešto zanimalo. Da ostanemo do kraja na parovima. Kako to da parove ne igraju Ivan Dodig i Marin Čilić, realno naš najbolji par?
- Ivan, na žalost, nije mogao, odnosno odlučio je da ove godine ne igra na Igrama zbog singl turnira. Marin i ja smo igrali posljednjih nekoliko tjedana, pokušali smo igrati i na travi. I izgledalo je to dosta dobro. Sad se poklopio teži dan.
Opet, da je tu bio Dodig, i šanse bi bile veće?
- Veselio sam se i ovom nastupu.
Bili biste bliže medalji, uostalom, u Londonu ste vas dvojica zapeli tek u četvrtfinalu?
- Tko zna što bi bilo. Opet, uživao sam u ovim tjednima igrati s Draganjom.
Neću žuriti s novim
I onda je uslijedila teška serija pitanja. Noć se spustila nad Rijom, Čilić je odigrao dva meča tog dana, a mi smo bili ljubopitljivi. I obično to krene na fini način.
Ima li što novo oko izbora trenera nakon razlaza s Goranom Ivaniševićem?
- Nema, zasad sam na ovoj situaciji kojoj jesam.
Koliko je do sada bilo najduže razdoblje da nije imao trenera?
- Još uvijek radim s Ivanom Cinkušem, koji je bio i do sada dio mog tima, bio je pomoćni trener.
Postoji li rok koji si je zadao za pronalazak novog trenera?
- Ne, nemam ništa. Neću žuriti, dobro ću razmisliti, vidjeti što i kako dalje.
Bi li Čilić volio otići na US Open s novim trenerom?
- Kažem vam, ništa nisam odlučio i neću žuriti.
Zbog čega je došao taj prekid suradnje s Goranom Ivaniševićem? Obojica šutite, nema izjava...
- Ne želim o tome govoriti, ne želim iznositi detalje. Moj put ide dalje, šteta je što smo se morali razići, ali što je, tu je. Nadam se da ću i u budućnosti imati sjajne rezultate i da će mi karijera ići u pravom smjeru.
Je li odluka o prestanku suradnje s Goranom Ivaniševićem bila odluka Marina Čilića?
- Bila je moja odluka, da...
Tu je malo zastao, onaj nepogrešivi trenutak razgovora kad ste svjesni da tu postoji puno toga, ali detalje nećete otkriti.
- Da, bila je to moja odluka...
Je li bilo tu odluku teško donijeti?
- Ne bih to želio komentirati.
Uglavnom, noć je bila sve hladnija, a činilo se u miks-zoni da sjaji sa svih strana. I onda je sletjelo pitanje, jeste li vi i Goran nakon svega ostali u dobrim odnosima?
- Može dalje, ajmo sljedeće pitanje...
Nije bilo sljedećeg pitanja jer ovo je bilo sasvim dovoljno da postanemo svjesni da je najbolje čuvana tajna hrvatskog tenisa nešto što će morati otkriti specijalisti. Zašto su jedina dva hrvatska Grand Slam pobjednika prekinuli odnos trenera i igrača, i dalje nije jasno, osim što se nakon ovih izjava Marina Čilića može pretpostaviti da se nisu rastali na način kao da jedan drugog prate u vojsku.
Saznali smo nove detalje. Marin Čilić je, kako kaže, odlučio smijeniti Gorana Ivaniševića s pozicije svoga trenera. Obojica o detaljima za sada šute, iako je šutnja uvijek najbolji okvir za spekulacije, posebno kad im se otvori dovoljno prostora.
Marin na prekretnici
Gdje je i što je puklo, je li Čiliću bilo dosta Ivaniševićevih izjava, u kojima je bio vrlo kritičan nakon nekih Marinovih poraza - a takav način nije uobičajen u tenisu - ili je naš najbolji tenisač shvatio da je s Ivaniševićem došao do razine u kojoj ne može više napredovati, igrati bolje, ili je nastupilo klasično zasićenje, ima li, nadalje, tu nečega drugoga, ipak je pitanje za one koji su nešto dublje unutra.
Što se tiče Rija, neće imati veze. Štoviše, dobar rezultat ovdje - a Marin se može dočepati i medalje, jer ždrijeb je dobar, a i mnogi su otkazali ili zbog Zika virusa ili zbog toga što im ovaj turnir ne uklapa u raspored - lako će okrenuti i sezonu, ali ne samo sezonu, nego i drugi dio karijere Marina Čilića.
Nekako je dojam da u njemu još leži toliko potencijala. I bila bi šteta ih ne iskoristiti.
Tu je, u Riju, Janica Kostelić. Dok je skijala, imala je mantru koja joj je bila nit vodilja, čak je to imala napisano na kacigi, “Talent je ono što ti je Bog darovao, ono što ćeš ti učiniti s talentom jest tvoj dar Bogu”.
Marin Čilić je na prekretnici. Možda, vjerojatno nikad, neće imati bolji tretman od Gorana Ivaniševića u hrvatskoj javnosti, ali za razliku od Gorana, on još uvijek šanse osvojiti dva. Dva Grand Slama. Barem dva, ako ćemo o talentu.
A to je dovoljno velik izazov.