Domagoj Duvnjak u Riju će nastupiti na svojim trećim Olimpijskim igrama. Prije osam godina u Pekingu bio je vodonoša koji je mjesto izborio iznimnim talentom, četiri godine kasnije napredovao je, no Ivano Balić je još uvijek bio veliki šef. I evo osam godina nakon izlaska na olimpijsku scenu Duvnjak je lider novog hrvatskog tima koji želi ući u povijest rukometa kao prvi koji je osvojio tri olimpijska zlata.
U međuvremenu je danas 28-godišnji Đakovčanin Duvnjak odigrao 16 velikih natjecanja, osvojio sedam medalja, 3 srebra, četiri bronce. S Hamburgom je postao europski klupski prvak, prešao u najmoćniji njemački klub Kiel nakon toga, a prije dvije godine proglašen je i najboljim rukometašem svijeta. I sada je sa svim tim argumentima jedna od najvećih zvijezda svjetskog rukometa.
Nema više umora
Kako je prije trećih Olimpijskih igara?
- Ma sve dobro, pozitiva. Dobro, malo smo umorni, jer smo stvarno dobro radili u proteklih mjesec i pol. Meni je svakako dobro došlo, jer kroz sezonu se uglavnom trošiš, puno je utakmica, a malo vremena da nadoknadiš neke stvari.
Kronični premor bio je dijagnoza još prošle zime?
- Jest, ali sada je sve u redu. Nema više tegoba, vidim dobro, leće su pomogle, osjećam se dobro i baš sam dobro raspoložen prije turnira u Riju.
Prije devet godina godina imao je debi u reprezentaciji...
- Sjećam se, u Njemačkoj na SP-u, mislim protiv Mađara ili Španjolaca, zabio sam gol i to mi je bilo super.
Prije osam godina u Pekingu ste debitirali na Olimpijskim igrama. Sjećate li se nekih stvari?
- Kako ne, bio sam toliko uzbuđen da nisam znao gdje se nalazim. Bilo je velike treme, bilo mi je 20 godina, a to je bilo kao iz snova. Oko mene sve neki poznati, veliki sportaši, pa ne znaš gdje bi prije.
Jeste li se poželjeli s nekim slikati, recimo kao što se Čupić poželio slikati s Balićem?
- Haha, to je bio dobar štos. Znam da sam se ja slikao s Dirkom Nowitzkim, koji mi je tada najviše imponirao kao košarkaš. Želio sam se slikati s Federerom, ali nisam uspio do njega. Isto je bilo i s Boltom, koji je bio najbliže na svečanom otvaranju.
Danas ima onih koji bi se slikali s Duvnjakom?
- To vi kažete.
Oprezan je, ne da se zbuniti.
A s kim biste se vi primjerice voljeli slikati za uspomenu u Riju?
- Recimo s Kevinom Durantom. Bolt i Federer, naravno, no vidim da Federer ne dolazi, da je otkazao...
Jeste li se stigli odmoriti od sezone? Gislason u Kielu vas je opasno cijedio u nedostatku kadra. To nije bilo lijepo vidjeti.
- To ja nisam rekao. Bilo jest naporno, imali smo tešku sezonu s jako puno ozljeda, a posao je posao. Odmorio se sada jesam. Bilo je sedam dana stanke, bila su po četiri dana između faza u kojima smo se pripremili. Meni je i to neobično u odnosu na ono što inače imam. Sasvim dovoljno. Da se ne bih previše odmorio, hahaha...
Cilj je uvijek zlato
Što je najvažnije na Olimpijskim igrama?
- Najvažnije je da smo momčad, da se držimo skupa u svakom trenutku, da znamo što nam je cilj. Turnir je jak kao nikad, pritisak će biti velik, i bit će svakakvih rezultata, ali ne smijemo se loviti za svaki. Ključna stvar je da se u skupinama igra jedan turnir, a nakon njih drugi u kojem nema prava na kiks.
I što nam je cilj?
- Naš cilj je uvijek na vrhu, a dokle ćemo stići, to će se vidjeti.
Rekli ste da vam je cilj osvajati zlata s Hrvatskom, pa još uvijek čekamo kada će to biti.
- Ja sam uvjeren da će se dogoditi, jer da nisam, ne bih s toliko žara radio ovaj posao.
Jesmo li dobri da bismo bili zlatni?
- Jesmo, jako smo dobri, imamo vrhunske igrače na svim pozicijama, igrače koji igraju u jakim klubovima, puno jakih utakmica kroz sezonu, što je u takvim situacijama dragocjeno. Sigurno je da nije dobro da nam se Marić ozlijedio, jer smo s njim polovili konce u Poljskoj, ali tu su Brozović i Kozina koji su to u stanju nadoknaditi. Ozljede su sastavni dio sporta, svi imaju problema, i Francuzi s Omeyerom i Danci s Eggertom i uvijek je samo pitanje kako to i tko može kompenzirati. Siguran sam da mi možemo jako dobro.
Sporo smo izgledali...
- To ne znači ništa, jer bili smo umorni, olovnih nogu nakon napornih priprema. Do starta turnira ćemo poloviti svježinu, tu se ne brinem.
I kompletniji smo u vanjskoj liniji nego u Poljskoj?
- Puno nam znači što su Slišković i Kopljar bolje, imamo veliki potencijal Mamića i Stepančića, pa Karačića, Cindrića, imamo tu i Šebetića koji je otpao zbog ozljede ovaj put i još mnoge, ali to nije moj posao. Ja samo hoću reći da smo dobri i uvjeren sam da će se to vidjeti.
Danci, Francuzi, mi...
Kako vas prate vanjski igrači?
- Jako dobro, za neke stvari treba malo vremena, a mi smo stalno nestrpljivi.
Mogu li Nijemci ponoviti Poljsku?
- Sve je moguće, no mislim da će im biti puno teže iako su im se vratili neki važni igrači poput Gensheimera. Više sam sklon tvrdnji da će bliže statusu favorita biti Danci koji će s povratkom Renea Tofta Hansena, mog suigrača u Kielu, biti puno obrambeno jači, a to im je nedostajalo na Euru. Naravno tu su uvijek i Francuzi.
A mi?
- Pa, naravno, i mi smo tu.
Babić je rekao “igrat ćemo brzo i opasno”?
- Nastojat ćemo, imamo kvalitete za to.
Kakva je suradnja s izbornikom? Jeste li razgovarali nakon Poljske gdje ste bili uglavnom obrambeni igrač?
- O tome nismo razgovarali, jer rekao sam odavno da bih u dresu Hrvatske bio što god treba i kada treba. Svi mi koji smo unutra želimo najbolje, svaki na svoj način i to je najbitnije. Sigurno je i to da smo nakon Poljske kao momčad naučili neke stvari i zapamtili puno dobrih koje ćemo ponavljati.