Na kraju, nakon što smo debelo u četvrtak uhvatili neki autobus za Novinarsko selo, ukazao se Slobodan Šarenac, reporter RTS-a, i kazao.
- Bojan je ozbiljan igrač, ali o-z-b-i-lj-a-n...
Uglavnom, manje-više svi su Riju to shvatili. Treneri, igrači, novinari. Tko god nešto pita o Hrvatskoj, spomenut će Babu.
Bojan Bogdanović se u ovih deset pretvorio istinsku marku svjetske košarke. Nekako se čini, da je Hrvatska uspjela u polufinale, da bi Bogdanović bio u velikoj šansi biti ono što su ranije bili Ćosić, Dražen, Kukoč. Najbolji europski košarkaš.
Eto, toliko je dobar. Ne samo zato što je stavio Srbiji 28, a čuvali su ga (Kalinić, Simonović, Bogdanović, Marković) odlično. Bio je pun paket, jer je uz Ukića uštopao, praktički ga neutralizirao Miloša Teodosića.
No, Bojanu Bogdanoviću falila je ruka pomoći. Ovu nije mogao izvući sam, za ovu mu je trebao još netko osim korektnih centara (Bilan, Planinić) i završnice Marija Hezonje. Trebao mu je pravi Šarić. Bolji Simon i Ukić.
A njih nije bilo...
- Odigrali smo sve što smo htjeli u prvom poluvremenu. Imali smo čvrstu obranu, sveli smo Srbiju na 30 poena, a onda. Onda smo izašli kao druga momčad nakon poluvremena iz svlačionice. Na koncu smo se i uspjeli vratiti, stići na jednu loptu, promašili smo nekoliko otvorenih trica, no, ubila nas je treća četvrtina.
Nisu me uštopali
Jeste li očekivali njihov presing nakon povratka s odmora?
- Ne znam, teško je govoriti odmah nakon utakmice. Igrali smo dosta utakmica na ovom turniru bez playmakera, dobro smo odrađivali taj posao. Sada ne znam kojim smo povodom dovodili Bilana u poziciju da prevodi lopte, premda on tu nije nimalo kriv. Ta treća četvrtina je presudila.
Koliko su njega izmučili srpski čuvari, na kraju bio je tu i niži, Marković...
- Nije nešto on mene uštopao, mi smo gubili lopte u prijenosu, nismo niti stizali postaviti napade.
Čekalo se cijele utakmice da mu se netko priključi?
- Nisam ja bio niti umoran, niti ništa. Svi smo dobro odigrali prvi dio dobro. Taj nas je presing slomio u nastavku, iz njega kontre i laki poeni Srba.
Je li vas na koncu i sustigao umor?
- Nije. Kad igraš ovakve utakmice, nitko se ne smije izvlačiti na umor.
Može li mu nekakva zadovoljština biti to što će biti najbolji strijelac Igara?
- Ne, ne može to biti nikakva zadovoljština. Više bih volio da se nisam upisao na Igrama, pa da smo ušli u polufinale.
Što će Bojan Bogdanović poručiti Dariju Šariću nakon ove utakmice, jer njih dvojica su ta spona koju će činiti reprezentacija ubuduće. Je li Dario izgorio?
- Nije, mi smo se dogovorili, posebno mi stariji da se o Srbiji ne govori puno, da se uđe u utakmicu hladne glave. Tako smo i u ušli. Šarić daje svaku utakmicu i više od sto posto od sebe, tako da je on jedan od onih kojima se nikada ne može ništa zamjeriti niti prigovoriti.
Klinci moraju raditi
Hoće li mu Bogdanović biti poticaj, Bogdanović kao novi vođa Hrvatske?
- Naravno da ću biti. Nije on ništa kriv. Nema on tu biti što kriv, on je jedan od najmlađih. Ako netko treba biti kriv, to smo onda mi stariji. Počevši od mene, Simona i Ukića. Prvenstveno sam tu ja prvi na udaru, jer me cijela momčad podržala kao lidera i svi su me tako etiketirali.
Shvaća li uopće Bojan Bogdanović kakav je Hrvatska posao napravila ovo ljeto?
- Ma znam, prvenstveno smo napravili velik posao jer smo došli na Igre, a to nitko nije očekivao. Dobili smo Grke i Italiju, ovdje bili prvi u skupini. Ali meni je sada glupo o tome pričati. Preživčan sam da bi mi zadovoljstvo bilo to što sam došao na Igre.
Netko je pokušao o budućnosti, kako je reprezentacija pokazala da ima budućnost...
- Ima, naravno da ima. Ali klinci su klinci. Treba puno raditi da od klinaca postanu igrači. Živi bili pa vidjeli.
On će biti tu. Dočekat će ih. I odškolovati. Što to znači igrati za Hrvatsku i kako se pri tome treba ponašati.
Bojan Bogdanović kao novi vođa. Čovjek kojemu se danas klanja svijet, Čovjek koji je postao jedan od najboljih. Ne samo u mahali, ne samo u fantazijama.
Na olimpijskim igrama. Jedan od najboljih.