Znate li kad smo izgubili olimpijsku medalju u Riju? Ako je netko uopće maštao o tome da smo je mogli dohvatiti, ali to je druga tema i zahtijeva opsežniju analizu.
Izgubili smo je 10. kolovoza. Naime, Australija je sredila Srbiju i Francusku, a kako su obje reprezentacije još morale na noge SAD-u, bilo je jasno da se tada igra meč za izbjeći treće mjesto u skupini, odnosno za pobjeći SAD-u do finala.
I Srbija je izgubila u jednoj čudnoj utakmici, koju je teškim košem na 31 sekundu do sirene odlučio Tony Parker.
Bila je to posljednja koju je dobio u karijeri za Francusku, ali danas su i oni svjesni da im ta nije trebala jer ih je potjerala u četvrtfinalu na Španjolce, a s njima imaju “povijest plakanja”, a i da su dobili to četvrtfinale, bio bi kraj u polufinalu jer bi opet, kao i skupini, otišli na SAD.
Razigrao se Teodosić
Da Tony Parker nije postigao taj koš - a Srbija je do kraja statirala, zapravo, Bogdan Bogdanović još je uspio izgubiti loptu i šutnuti tricu koja nije bila blizu - Hrvatska bi u četvrtfinalu išla na Francusku. Koja je u Riju izgledala sve samo ne kao ozbiljna reprezentacija. Otprilike jednako kako su izgledali na turniru u Cordobi nekoliko dana uoči Rija, gdje ih je Hrvatska svladala.
U polufinalu bi, pak, čekala Australija. Koja je u uvodnoj skupini, koju je Aco Petrović nazvao “All-Star revija skupina”, završila kao druga, ali Slovenac Miloš Minić, čovjek za skauting Srbije, snimio je Boomerse u detalje.
Posebno kako brane “pick” igru. S Bogutom koji duboko zonira. Pa se Miloš Teodosić, nakon što bi primio blok, zaustavio pet metara od koša i lako poentirao. I tu se razigrao. Kad bi Bogut ili Baynes pokušali malo iskočiti, Teodosić je asistima je pronalazio svoje ljude i sasvim sludio Australiju. I, usput, Srbija se odlučila potući, odlučila je raditi ono što je specijalitet Australije. Koja se, pak, kad je shvatila i da protivnik može udariti, povukla.
I postigla pet u prvoj četvrtini te devet u drugoj. Ubaciti 14 za poluvrijeme u polufinalu olimpijskih igara graniči s dobrim ukusom. Tu i takvu Australiju, s takvom obranom od “picka” sredila bi i Hrvatska. Kruno Simon radio bi od obrane Australije gotovo navlas isto što je radio Miloš Tedosić.
Ali je Tony Parker morao zabiti. Još tamo 10. kolovoza...
- I neka je euforija, mi smo u olimpijskom finalu, a to nije mala stvar - govorio je Miloš Teodosić nakon utakmice, dok je primao čestitke za fenomenalnu partiju, u kojoj je stavio 22 poena uz pet asista za pobjedu od 87:61.
Druga velika stvar za Srbiju bila je obrana Stefana Markovića, koji je drugog strijelca Igara (iza Bojana Bogdanovića) Pattyja Millsa ostavio na 13 poena, uz šut 6-16 i samo 1-9 za tri poena.
- Sramotan je način na koji smo ušli u utakmicu - priznao je Mills.
Australija se opako raspala, toliko da će se teško moći sastaviti, dojam je, i za utakmicu za broncu, gdje će ih čekati Španjolci.
- Natamburali su nas, od početka do kraja to je bila jednosmjerna utakmica - dodao je Andrew Bogut.
Prije toga je SAD svladao Španjolsku 82:76 i stigao do, za njih, očekivanog finala. Španjolci su stalno bili tu negdje, no, bila je to dimna zavjesa jer je stvarno stanje stvari na parketu nudilo dominaciju SAD-a. Koju oni ne znaju prezentirati u rezultat jer nemaju moć lomljena protivnika. Kao neki drugi SAD.
Tko zna što bi bilo od ove utakmice da je Sergio Rodriguez pogodio iz dotrčavanja tricu, kakve obično stavlja, za minus šest dvije i pol minute prije sirene. Naime, SAD se tada mučio s “match-up” zonom Španjolaca...
Međutim, priča ove utakmice, bila je i kao i svaki put ovdje sa SAD-om u napadačkom skoku. Čak i ako ne briljiraju, mogu do besvijesti skakati u napadu, DeAndre Jordan najviše, skupio je ukupno 16 skokova u polufinalu, a SAD je u napadu skočio čak 21 put!
I premda je Pau Gasol igrao - zar je netko doista mislio da je ozlijeđen? - premda je stavio 23 i skupio osam skokova, ovaj put trebalo je nešto više.
U Pekingu i Londonu Španjolci su stigli do finala i premda nije završilo samo šest, kao što je to sada slučaj, čini se da je tada, pogotovo u Pekingu, Španjolska bila čak i bliže.
Španjolci žele broncu
Iako je tada SAD bio bolji. No, bila je i Španjolska.
- Imamo velik motiv uzeti medalju, to bi bila za nas najveća stvar - priznao je Juan Carlos Navarro, koji želi i treće odličje s trećih uzastopnih Igara, svojih čak petih.
Amerikanci su više govorili o tome kako su ih tukli u prvom poluvremenu te što im znači zlato, ali to bile toliko stupidne izjave da od svega valja primijetiti tek ovo. Osvoji li SAD zlato u nedjelju, Kyrie Irving će u dvije godine, od rujna 2014. do kolovoza 2016. osvojiti ono što se u košarci na najvišoj razini jedino može spojiti. Naime, već ima naslov svjetskog prvaka (2014), ima i naslov pobjednika NBA lige s Cavsima (2016), a sad će imati i olimpijsko zlato.
Može li Srbija nešto izvući u tom finalu? Euforija ih trese, o tome nema sumnje, pa neki već sada tvrde da će Srbija ako ponovi igru iz polufinala, svladati i SAD. Tako je, naime, na Twitteru napisao Igor Rakočević, negdašnji veliki košarkaš, danas tajnik u Srpskom savezu.
Čak je i Vlade Divac, koji je uoči Igara - ovdje kao predsjednik Srpskog olimpijskog odbora, ali i GM Sacramenta - kazao da će njegov Boogie Cousins razvaliti srpske centre, promijenio ploču.
Nismo se usudili sanjati
“Nasljednici, a sad po ono što nama nije uspjelo. Po zlato!”
Kako bilo, Miloš Teodosić - kojemu je čak i suigrač iz CSKA Kyle Hines na Twitteru dao podršku i napisao, “kako netko može nazivati luzerom čovjeka koji svjetski doprvak, europski klupski prvak s CSKA i sada će igrati olimpijsko finale” - ipak će platiti. Naime, pristao se okladiti sa suigračima koji su tvrdili da će završiti u finalu. Teodosić nije bio toliko optimističan pa će sada morati na provod u Ibizu odvesti Bogdana Bogdanovića i Nemanju Nedovića.
SAD će opet svoju šansu tražiti u napadačkim izolacijama jer drugo ništa nisu uigrali, pa je ovo najskromniji taktički nastup Mikea Krzyzewskog ikada na nekom natjecanju na koje je doveo SAD. Imaju problema i s obranom, posebno s rotacijama ako netko ne krene u realizaciju nakon prvog “picka”. Srbija je to dobro radila u skupini kad je trica Bogdanovića za produžetak ostala na obruču.
Međutim, osim individualne klase, SAD ima i opciju s petorkom u kojoj je George na “dvojci”, Durant na “trojci”, Anthony na “četvorci” i Jordan/Cousins na “petici”. Svaki igrač u toj petorci fizički je dominantan u odnosu na svog čuvara i tu se svaki promašaj može ispraviti skokom u napadu. Ako ne ide drukčije, onda na snagu. Realno - SAD. Ali budite uvjereni, ovaj put će dobiti batina.
Srbija će uživati u ovom finalu i zna kako je to igrati s njima. Igrali su već finale SP-a 2014, i to je bila šetnja za SAD, a igrali su i ovdje u uvodnoj skupini. All-Star skupini. Iz koje su, eto, došla tri polufinalista. Znate li zašto? Zbog Tonyja Parkera. Moglo nam se otvoriti, doista jest. Pa i protiv Srbije, ove koja u finalu. Da je Dario Šarić bio samo solidan.
Bit će, jednog dana. Ovdje smo šansu propustili i zbog toga što se nismo usudili tako daleko sanjati. Sada znamo. Sada smo naučili. Sada ćemo gledati. Srbiju u borbi za zlato. Srbiju koja jedino nije znala što će - s Bojanom Bogadnovićem ovdje...