Nije bilo rekorda, ali će se pamtiti. Utrka na 800 metara za atletičarke u Riju prošla je u znaku “dečki”. Teško se oteti dojmu da to možda nije najpoštenija stvar jer dečki među curama su nešto drukčiji. Najteže je svakako Kanađanki Mellisi Bishop koja je bila četvrta, a u stvari, po nama je moralna pobjednica cijele priče. Na žalost, bez odličja.
Sve je to OK, medicinski dokazi, ali sam pogled na “zlatnog” Caster Semenyu, “srebrnog” Francine Niyonsabu iz Burundija i “brončanog” Kenijku Margaret Nyairera Wambui ostavlja mnoga pitanja.
Od Semenye se očekivao svjetski rekord.
- Ja nisam.
Na kraju je slavila s nacionalnim rekordom Južne Afrike od 1:55.28. Niyonsaba je do srebra pak došla za 1:56.49, a Wambui do bronce za 1:56.89.
- Bilo mi je važno pobijediti, ovdje se trči na plasman. Mislim da sam učinila najbolje što sam mogla - rekla je pobjednica.
Naravno da je pitanje bilo muško ili žensko.
- Mislim da je sve o tome da ljudi ljube jedan drugoga, ne u diskriminiranju. Nije bitno kako ljudi izgledaju, kako govore, kako se kreću, kakve mišiće imaju... Bitno se zabaviti. Radila sam s Marijom Mutolom, ona me uvijek poticala na najbolje.
I još nešto...
- Kao što vidite na postolju zlato, srebro i bronca su iz Afrike. Ona potiče na bolje - kaže Semenya.
Za svoje prvo olimpijsko zlato, (prije četiri godine u Londonu je bila srebrna), bivša svjetska prvakinja zahvalila je svom timu.
- Posvećujem ovo svom timu. Oni su napravili fantastičan posao. Ovo je sjajan osjećaj. Fantastičan.
U startu je rekla “bitna je samo utrka”, no, Semenyu su ipak pitali o borbi IAAF-a da se hermafroditi ne natječu s ostalim atletičarima. Ipak, na njihovoj strani je i dalje odluka CAS-a po kojoj smiju i to bez da moraju koristiti hormonalne terapije. Ona je na snazi do kraja 2017, a odluku će promijeniti samo ako im IAAF donese jače dokaze.
- Ne bih htjela nagađati - poručila je Semenya.