U trenerskom poslu nevjerojatno zna biti mala razlika između pokojnika i slavljenika. U subotu poslijepodne Niko Kovač je gubio od Augsburga, s hipotekom 10 utakmica bez pobjede i opasno blizom zonom ispadanja.
Od trenera kojem su ispisivali kićene komplimente činilo se da bi mogao završiti kao gubitnik godine. Meksikanac Marco Fabian ukazao se s dva gola i spasio ga da ne sklizne prema rubu ponora. Ante Rebić u sudačkoj nadoknadi to je potvrdio. Svega tri dana kasnije Kovač je s Eintrachtom dobio Borussiju Mönchengladbach udarcima s bijele točke, dočepao se finala DFB pokala i danas je opet omiljen i hvaljen. Četiri dana koji su ispisali ključne rečenice Kovačeve sezone.
Fair-Play-Medaille für Kovac. #kovac #auszeichnung #medaille #eintracht https://t.co/mkmCo3NBeO
— Bundesliga_Aktuell (@BULIAktuell) October 5, 2016
Eintracht je već dugo mali klub iz velikog grada, čija je slava blijeda poput isprane majice iz kineskog dućana, unatoč znamenitom “stadionu u šumi“ i tradiciji za stati mirno. Kovača ga je lani spasio u play-outu, a sad će biti još ponosniji. Negdašnji hrvatski izbornik dovukao ga je do zadnje utakmice sezone u Njemačkoj, spektakla u njegovom rodnom Berlinu na Olimpijskom stadionu. Do prvog finala Kupa i ponajvećeg uspjeha hrvatskih trenera u ligama Petice u modernom dobu, od kada predstavljaju našu državu. Zato će 27. svibnja gordo kročiti čuvenim zdanjem, a iako je autsajder na papiru ne bi trebao ostati bez šanse.
Ipak se opustio
- Cijela zemlja gleda u nas, možemo postići nešto jedinstveno, igrači mogu stvarati povijest za klub i za sebe - rekao je Kovač, poentirajući:
- Iskazali smo nevjerojatnu volju, odigrali vrlo dobru sezonu, a s ovime je okrunili. Naš grad će biti na nogama. Danas možemo uživati.
Niko Kovač u Frankfurtu ne primjenjuje ništa blaže stegovne i stručne metode nego u hrvatskoj reprezentaciji, gdje su ih igrači proskribirali i zapravo mu odredili sudbinu. Ne čudi što rijetko daje igračima da si uzmu oduška. Poput Slavena Bilića, Igora Tudora i mnogih mlađih trenera iz Hrvatske, i on se školovao na Akademiji HNS-a. Vatroslav Mihačić, njezin direktor, ujedno i Kovačev suradnik u stožeru reprezentacije od 2013. do 2015. godine, kaže:
- Niko je i kao osoba i kao igrač nagovijestio sve ovo. On je preozbiljan u svemu što radu, previše sistematičan da se nešto takvo ne bi moglo očekivati. Naravno da trenutak u kojem mu se to dogodilo nitko od nas ne može birati. Super je, ja mu 27. svibnja želim svu sreću ovoga svijeta i da osvoji DFB pokal. Niko je i kao student, i kao čovjek najavljivao velike stvari. Bio je uvijek jedan od najodgovornijih i najorganiziranijih. Poznajem ga i kao suradnika, on je za mene potpun. To što je napravio nije nikakvo iznenađenje.
Trapattoni mentor
Dakako da nas je zanimalo i kako Mihačić vidi Kovačevu trenersku doktrinu.
- Jako je ozbiljan, a te metode koje je uveo bile su u svrhu pomoći igračima i procesu. Nije izmišljao toplu vodu, nego je ono što se u svijetu radi prenio na našu razinu. Ljudima koji se bave strukom to su poznate stvari.
Mihačić ima velika očekivanja od njega u nastavku karijere.
- Drago mi je da mu se na početku dogodilo nekoliko dobrih stvari, i šansa u reprezentaciji, i plasman na SP, i potom u Eintrachtu sve što je napravo. Međutim, ne smijemo govoriti o njemu kao o početniku, izgrađivao se najboljim mogućim putem. Dok se školovao, on je radio, imao je praksu u Salzburgu u kojem je odličan radni proces, kroz to se razvijao. Ne smijemo zaboraviti da mu je mentor bio Giovanni Trapattoni, da je radio s njim i tako napravio sve što je trebao da bi jednom došao uspjeh. A dalje, naravno da uz ulaganje u sebe i dodatno iskustvo, možemo očekivati još puno toga.
Mihačić je odbio govoriti kakve je zapravo imao ocjene na Akademiji… Iako je puno kazao.
- To me nemojte pitati nikad, svatko ima svoj put. Je li dobio bolje ili lošije ocjene ne govori o njemu kao treneru ništa. Važna je ozbiljnost, sistematičnost, pričam o stvarima koje su u struci ključne, a to koliko je tko dobio iz bilo kojeg predmeta apsolutno nije bitno.
Prema je u Hrvatskoj uvijek treniran kao “Švabo“, i toliko smo puta čuli da je istesao njemački odgoj, rado u momčadi ima igrače iz Hrvatske ili neke od susjednih zemalja. Ionako mu momčad izgleda poput porušene kule babilonske, pa zašto mu napad ne bi predvodili Hrvat iz Hrvatske Ante Rebić i Hrvat iz Švedske Branimir Hrgota. Kao što je bio u utorak slučaj. Za trenera je velika stvar što uživa podršku Fredija Bobica, sportskog direktora, jer zadržali su mir i besprijekoran autoritet i nakon dugog niza rezultata ispod očekivanja.
Brat Robert pomoćnik
Ivan Perišić i Ivica Olić, jedan kojeg je trenirao, i drugi s kojim je i igrao i vježbao ga, s Wolfsburgom su 2015. u završnoj utakmici svladali Dortmund. Ako Kovač, s bratom Robertom kao pomoćnikom, krene njihovim stopama, upisat će se u legendarne trenere kluba kojem su novi heroji nasušno potrebni. Sreća ga prati od prvog kola, tada je eliminirao Magdeburg udarcima s bijele točke, u drugom se dogodilo isto s Ingolstadtom, u trećem je bio bolji od Hannovera u gostima 2:1, u četvrtfinalu je tukao Arminiju 1:0, i eto opet Borussiju M. jedanaestercima. Malo sliči na Portugalov hod prema lanjskoj tituli prvaka Europe.