Kažu da je trenerski kruh isti kao mornarski, onaj s sedam kora. Nikad ne možeš znati kamo će te put odvesti. Zdravka Logarušića (55), trenera iz Slavonskog Broda, odveo je na Crni kontinent, u Afriku. Još tamo 2009. godine. I ostao je svih tih godina, trenerski je prokrstario Ganu, Keniju, Tanzaniju i Angolu. Na kraju se vratio u Ganu, trenutačno je slobodan trener, ali zov Afrike je opet tu, uskoro ćemo sigurno čuti vijest da je opet na nekom letu prema Crnom kontinentu... Trebala bi stići jedna ponuda iz Južne Afrike.
Ovo je priča hrvatskog trenerskog “globetrottera”, uzbudljiva afrička priča s izrazito mnogo zanimljivih detalja, priča koja pokazuje kako funkcionira nogomet na tom kontinentu. Čudesni preokreti, raspleti, zapleti, nešto što nije svojstveno nogometnim običajima kakve poznajemo u Europi.
U Hrvatskoj je bio trener Marsonije, nakon toga još malo radio u Hrvatskoj, bio trener Vukovara, a onda je jedne večeri na Badnjak stigao poziv iz - Afrike!
- Netko je u Gani vidio moje ime na internetu. Netko iz kluba King Faisal. Bio je to jedini muslimanski klub u Gani. Bili su nisko plasirani, valjda su tražili trenera. Zvoni telefon na Badnjak, javi se čovjek koji priča engleski, ne baš dobro, ali se razumijemo: “Našao sam vaše ime na internetu, hoćete li vi doći u Ganu i trenirati naš klub?” Ostao sam šokiran, skoro mi je ispala telefonska slušalica. Pitam nepoznatog čovjeka kad bih trebao doći? On meni kaže - sutra! Velim mu ja da ne mogu, da je sutra Božić. Veli on: “Ja sam musliman, nema za mene Božića!”
Naravno, Zdravko ga je pitao kolika je plaća...
- Kaže on da je plaća dvije i pol tisuće dolara. Mislio ja da se radi o tjednoj plaći... Veli da je mjesečna. I tako mi malo razgovaramo, on mi priča o Gani, o klubu, veli da odmah može riješiti avionsku kartu. Zaključimo razgovor time da moram razmisliti, razgovarati sa suprugom. Usput, u razgovoru sam uspio “navući” na tri tisuće dolara. Velim supruzi da ne znam što je iz brda dok se ne popnem na brdo, ona se složi, nisam imao posla.
Prodao kamione
I tako je počela velika afrička avantura Zdravka Logarušića koja je trajala do danas, a vjerojatno će se i nastaviti. Krenuo je prvo na šest mjeseci, obećali su mu Ganci tri plaće unaprijed. Nije krenuo na Božić, ali jest dan kasnije. Kad je sletio, nije znao tko će ga dočekati, nepoznati čovjek koji je s njim razgovarao na telefon samo mu je rekao...
- Prepoznat ću ja vas na aerodromu...
Prepoznao ga je, a King Faisal je pod njegovim vodstvom zaredao s 12 utakmica bez poraza, s dna ih je podigao prema vrhu, spasio ih od ispadanja. Nakon tih šest mjeseci, predsjednik kluba mu je ponudio ugovor na tri godine, uz plaću od 4 tisuće dolara mjesečno.
- Velim mu ja da mi je to malo, da odlazim. Želio me zadržati, kazao je da će prodati svoje kamione kako bi me zadržao. Jer četiri tisuće dolara u Gani je ogromna plaća, prosjek plaće je 200 dolara. Međutim, nisam ostao, vratio sam se kući, ali uskoro me nazovu iz drugog kluba iz Gane, iz Ashgolda. Bili su tada 12. na ljestvici, ponudili su mi ugovor na šest mjeseci. I oni su mi ponudili plaću od četiri tisuće dolara mjesečno, ali i 10 tisuća dolara za potpis ugovora. Pristao sam... Ali s obzirom na to da su u prethodnom prvenstvu bili drugi, igrali su afričku ligu, recimo, u Europi je to Europska liga. Na kraju sam ih s 12. mjesta doveo do - drugog mjesta. Usput smo osvojili Kup.
Nakon tog uspjeha, u Ashgoldu su mu odlučili povisiti plaću na 5 tisuća dolara.
- Odbio sam, kazao sam im da sam najbolji trener u Gani te da za taj novac ne želim ostati. Kazao sam im kako sam načuo da Nebojša Vukičević, bivši igrač Partizana u jednom drugom klubu u Africi radi za 7.500 dolara mjesečno. A s obzirom na to da sam u ta dva navrata u Gani bio među trojicom koji su bili nominirani za najboljeg trenera Gane, bilo je logično tražiti veću plaću. U medijima sam tada izjavio da se nisam dogovorio za uvjete, te sam drugi dan krenuo u Accru na aerodrom. Međutim, ljudi iz kluba su za mnom jurili automobilom, sustigli me te sam pred povratak u Hrvatsku potpisao ugovor na 7.600 dolara! Jer sam tražio da budem 100 dolara skuplji od Vukičevića, s obzirom na to da sam - najbolji. Potpisao sam na dvije godine.
Međutim, nije ostao dvije godine...
- Taj Ashgold je bio privatni klub koji su vodili vlasnici rudnika zlata. Međutim, nakon pet mjeseci došlo do smjene uprave, došla je nova. Mene odmah mijenjaju, dovode svog trenera. Međutim, sve mi uredno isplate po ugovoru.
Dva najbogatija
Tad se Zdravko opet vraća u Hrvatsku, ali ne zadugo. Jer stiže poziv iz - Kenije. Zovu ga prvaci te države, Gor Mahia.
- Oni su bili 17 puta prvaci Kenije. U Africi je, recimo, onako kako je od pojave Rijeke bilo u Hrvatskoj, kad su postojala samo dva najjača kluba. Dinamo i Hajduk. U afričkim državama je tako, imaju dva najbogatija kluba koja mogu plaćati...
Kad je došao u Gor Mahiju, prvaci su bili tek 13... Opet je morao vaditi kestenje iz vatre. Međutim, Logarušić, računajući i Kup, bilježi 22 utakmice bez poraza, kolo prije kraja dovodi ih na prvo mjesto. Međutim, u zadnjem kolu za naslov je trebala pobjeda, a završilo je - neodlučeno. Gor Mahia nije obranila naslov prvaka. Nakon godinu i pol dana u Keniji, hrvatski trener odlazi na klupu prvaka Tanzanije, Simbu.
- Sa Simbom sam osvojio Kup. Imao sam ugovor na šest mjeseci. Međutim, u polusezoni su prodali osam igrača, kazali su mi kako vide da ne mogu biti prvi, ali da im je bitno ne ispasti iz lige te razvijati mlade igrače. Završili smo na četvrtom mjestu. Međutim, opet dolazi do tradicionalne afričke priče. Mijenja se uprava kluba. U ovom klubu su bili izbori, birali su navijači. Uprava koja je bila na vlasti prije izbora željela je da ostanem, pa me platila kako mjesec dana ne bih razgovarao s bilo kojim drugim klubom!? Ti “stari” su prošli, ja se vraćam, potpisujem ugovor, ali nakon pet dana u klubu zbog malverzacija nastane velika frka, uprava se mijenja! Dolazi nova uprava, meni daju raskid ugovora, ali me čisto isplaćuju. Tako da sam tada zaradio najviše u Africi. Za pet dana uzeo sam 24 tisuće dolara! Inače, za usporedbu, moji pomoćnici su imali mjesečnu plaću od 200 dolara. Također, ima još jedna zanimljivost. U ovim državama u kojima sam radio, osim u Angoli, trener na račun premija zaradi duplo više od igrača.
CIJELI ČLANAK MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI