Senzacionalno je zapravo to kako se dojmovi, gdje god i uvjerenja, (o)lako mijenjaju. Nekada, kada vas je netko s kredibilitetom, a temeljem igara i rezultata, proglasio vrijednošću, to je bilo to do završnog čina karijere. Moglo se igrati više ili manje dobro, ovisno od toga se hvalilo ili kudilo učinak, no otkako je svijet postao ovisnik o internetu i pod stalnim je valom njegovih posljedica, stvari se mijenjaju gotovo pa na dnevnoj bazi. Svijet je nogometa alter ego svijeta uopće.
Zato je brzina kojom juri svakodnevica nametnuta i kao brzina nogometnog promišljanja. Mario Mandžukić je prije četiri godine bio fenomen jer je slavio s Bayernom i postizao dosta golova. Salonskim kritičarima koji su se (i) kasnije uhvatili osporavanja njegovih vrijednosti možda je promaklo da je najveće uspjehe s Bavarcima, odnosno najveće komplimente struke dobio u sezoni kad je dao manje golova nego inače.
Kod Juppa Heynckesa MM je igrao moderni radnički nogomet i, gle čuda, s takvim Mandžukićem je Bayern postao pobjednik svega. Taj legendarni trener, koji je nekoć bio izvanredan napadač, prepoznao je da MM ima nešto što drugi napadači nemaju - podređenost momčadi i neviđenu izdržljivost. I od njega je tražio to, da radi za momčad. Ono što nije htio domaći libling, Mario Gomez, golgeter Bayerna i reprezentacije…
Pokazao zube
Te 2013. godine Mandžukić je briljirao i protiv Juventusa. U Torinu je postigao i gol i doprinio ulasku u polufinale, gdje je Bayern pomeo Barcelonu (4:0, 3:0), a potom je i poentirao u finalu za euronaslov protiv Borussije Dortmund, na Wembleyju. Kad je Guardiolinoj viziji smetao i otišao u Atletico, zadržavši osobiti ritam poentiranja (20 golova do siječnja), MM je platio ceh mamurluka Bayerna. Nedostajao mu je München i taj život u Bayernu, s Atleticom i Simeoneom na dugu stazu nije “kliknuo”. Otišao je u Juve, ali ne slučajno. Oni su ga htjeli 2012. godine, ali je izabrao Bayern.
No, kako u onoj utakmici Italije i Hrvatske u Poznanju (gol za 1:1), tako i u meču Juve - Bayern (gol u 2:0 pobjedi), Gigi Buffon, Giorghio Chiellini, Claudio Marchisio, Leonardo Bonucci i potom Andrea Barzagli, dio “zida” Juventusa, žestoki fajt s Mandžukićem rezultirao je respektom prema našem igraču. Kasnije, kada se biralo pojačanje za Juventus, čim se ukazala mogućnost dovođenja MM-a, Buffon i senatori su podržali njegov dolazak. Bio je to pokazatelj kako hvalospjevi koje su mu izjavljivani nakon utakmica nisu bili puka kurtoazija.
Ti veliki igrači, pogotovo vrhunski braniči, i danas najčvršći temelj europskog uzleta Juventusa, iznimno su dobro znali koji igrač ih je žestoko namučio i doslovno pokazao zube. Kao takav bio je pozvan da prihvati ponudu Juventusa (Buffon mu je to kazao u Splitu, nakon utakmice Hrvatska - Italija, u lipnju 2015. godine), jer su ga smatrali igračem i osobom koja ima DNK bespoštednog borca i pobjednika. To se drži osnovnom karakteristikom da bi se uspjelo u Juventusu…
Naš tipični folklor
Stvari, dakako, u karijeri profesionalnog igrača ne idu uvijek kako treba, pa je tako i Mandžukić ubrzo živio statusom mistera No Good. U Torinu je dočekan hladno, navijači naviknuti na velika imena bili su razočarani, a njegove prve igre to su samo pojačavale u dojmu. Kriza u reprezentaciji, ozljede, sve je to doprinijelo da se i u nas, prvacima promjene stavova i čak uvjerenja, čak i prije nego se rodio internet i njegov ritam, otpiše Mandžukića. Te je ovakav, te je onakav, ali svakako je izgubljena vrijednost. Uz tipičan naš folklor kako uzima mjesto boljima, kako je mrgudan, i zapravo nikad nije ni bio neka vrijednost. Dosljednost u Hrvata je kao šlag na torti, na suncu...
Solidna utakmica
Mario Mandžukić danas živi “povratak otpisanog”. U Juveu je kao prvo vraćen u prvobitno nogometno stanje, bočnog napadača. Gdje do izražaja dolaze njegove izvanserijske fizičke predispozicije, taktička kvaliteta (zadrži loptu…) i, zamislite, otkrilo se kod nekih da čak zna i igrati. U Barceloni je MM odigrao solidnu taktičku utakmicu, ništa specijalno, čak nešto manje uvjerljivo nego proteklih mjeseci u kojima je, kao u Heynckesovo vrijeme Bayerna promijenio ritam i kvadraturu Allegrijeva Juventusa. Onog koji se “odjednom” nametnuo kao realno veliki aspirant za europski naslov. No, kako to obično ide s naknadnim pametima i analitičarima, sada je vrijeme kada sve što čini ispada fenomenalno.
Mario Mandžukić jedan je od igrača koji su više od 10 godina hrvatska nogometna (velika) vrijednost. I to se neće više nikad promijeniti, jedino je pitanje s kojim će uspjehom i učinkom igrati u finišu karijere. Najveća vrijednost ove mu sezone jest da je obezvrijedio ona nakaradna promišljanja i “utjecaje” koji pokazuju stalne promjene stavova i nadasve lakoću umanjivanja nečije vrijednosti. Bilo bi dobro sjetiti se aktualnosti MM-a i onda kada ne bude igrao (ili ne bude mogao) u formi, kada krenu slabiji rezultati. Ili u slučaju svakog igrača, pogotovo našeg, koji su jedno jutro fenomeni, a poslijepodne štrace...