Američki stručnjak za političke kampanje Michael Hannahan danas je profesor na Sveučilištu u Massachusettsu, no prije toga je bio savjetnik u mnogim republikanskim predizbornim kampanjama.
Prije nego što je to postao, radio je kao politički savjetnik uglavnom za republikanske kampanje. Prije desetak godina bio je posebni savjetnik za strateško planiranje i komunikaciju guvernerke Massachusettsa Jane Swift. Nadgledao je primopredaju guvernerske palače kada je 2003. guverner postao Mitt Romney .
Michael Hannahan
Zaokret udesno
- Sreo sam ga nekoliko puta. Sviđao mi se. Dužnosnici znaju biti malo suzdržani, ali on je hodao sam po zgradi, dolazio k ljudima u urede i razgovarao s njima. Bio je poput biznismena, čovjek koji je htio znati kako ide, što radite... vrlo praktičan. A mislim i da je vrlo pametan, dobro poznaje činjenice i, po mom iskustvu, vrlo je pragmatičan. Ne razmišlja što je desno, a što lijevo, nego više u čemu je problem. Zapošljava dobre poslovne ljude, matematičare, analitičare, ljude koji traže rješenja.
Neki tvrde da je on danas puno drugačiji nego u to vrijeme.
- On je vrlo fleksibilan u svojim političkim stavovima. U republikanskim se predizborima morao pomaknuti jako udesno jer su njegovi protivnici bili mnogo konzervativniji od njega. A sada pokušava doplesati natrag ulijevo. Ali, to je taj američki politički ples, u obje stranke.
Bitka za glasove
U predizborima i demokrati moraju biti liberalniji, a republikanci konzervativniji. Na samim izborima, pak, vraćaju se na sredinu. Romney je dosta dobar u tome, radi to već dugo. Posebno, primjerice, u pitanju pobačaja. Kada se kandidirao za Senat protiv Teda Kennedyja, snažno se zalagao za pravo žena na izbor. Sada ne znam kako stoji po tom pitanju. Stvarno ne znam.
Kao politički konzultant 18 ste godina radili na micro-targetingu, tehnici kojom se biračima pristupa individualno. Kako to funkcionira?
- Pojednostavljeno, u američkim kampanjama bitka se vodi za ljude za koje ne znate za koga će glasati. Jedan od načina da dođete do njih jest da saznate koje televizijske emisije gledaju i zakupite reklame. Iako će kampanje reći suprotno, zapravo imaju toliko novca da u neizvjesnim državama poput Ohija više ne možete kupiti vrijeme za reklamu. Samo najjače kompanije, poput Budweisera ili General Motorsa, imaju novca da kupe vrijeme za svoje reklame jer kampanje će sav novac koji im je ostao potrošiti u iduća dva i pol tjedna.
No, do mnogo birača možete doći tek micro-targetingom koji, prije svega, pokušava identificirati tko su ljudi koji možda neće glasati. Ohio, odakle ja dolazim, država je koja donekle odražava demografiju SAD-a. No, na jugu ima i mnogo evangelističkih kršćana koji su siromašni, vjerojatno socijalno konzervativni, protiv pobačaja, ali ih politika ne zanima. Kada se vozite tim područjem, možete vidjeti jumbo-plakate s Deset Božjih zapovijedi ili fotografije fetusa u maternici. Romney želi da ti ljudi glasaju. Na izborima 2004. republikanci su na glasački listić u Ohiju uspjeli staviti i referendum o amandmanu protiv gay prava, i to je povećalo izlaznost za 12 do 13 tisuća birača. A Bush je u Ohiju pobijedio za 2000 glasova.
Popisi birača
Drugi dio micro-targetinga jest otkriti koji bi problemi mogli zanimati te ljude. Ako postoji skupina mladih žena koje možda brine ekonomija pa bi mogle glasati za Romneyja, Obama bi ih mogao preokrenuti svojim stavovima o pobačaju. Da biste ih identificirali, gledate njihovu dob, jesu li udane - o tome možete spekulirati na temelju njihovih prezimena u popisu birača jer u SAD-u do tih lista možete legalno doći.
Koji se drugi izvori koriste? Koriste li se podaci s kartica vjernosti koje provlačimo u supermarketu?
- Neke će kompanije koristiti popise birača, zatim pretplate na časopise, a i neke će organizacije kampanjama posuditi svoje liste. Na primjer, Nacionalna udruga za oružje dat će svoje podatke republikancima, a nacionalne organizacije za žene možda demokratima. Bit će tu i ponešto podataka o kupovinama, ali zapravo se traže informacije o afinitetima, podaci koji bi nam mogli odati koji problemi neku osobu zanimaju. Podaci iz supermarketa u tome nisu jako korisni, a mislim da kompanije ni ne bi prodavale podatke o svojim kupcima za političke svrhe.
Žene zanima ekonomija više nego pobačaj
Puno se priča o tome za koga će glasati žene. Jesu li žene za Obamu na ovim izborima ono što su evangelistički birači bili za Busha?
- Na svakim se izborima raspravlja o tome za koga će glasati žene, što je pomalo smiješno jer govorimo o polovici populacije. Mislim da postoji stereotip da žene zanimaju teme poput, primjerice, pobačaja. No, ankete pokazuju da stavovi žena i muškaraca prema pobačaju nisu tako različiti, obje su skupine po pdijeljene otprilike popola. Prava razlika među ženama nastaje po dobi i bračnom statusu. Neudane žene premoćno su demokratkinje. Nešto više udanih žena su republikanke, oko 51 posto. Udane žene su ekonomski stabilne i više ih zanima sigurnost od kriminala. Neudane žene brine sigurnosna mreža - vrtići, dohodak. Najvažnije skupine birača u predsjedničkoj kampanji zapravo uopće nisu nužno nacionalne, nego lokalne, u najnapetijih deset do 15 država.