Teško da će se ikada ponoviti da jedna reprezentacija dođe do finala, a da je pri tom tri puta igrala produžetke, a dva puta otišla dalje na ‘penale’ i u sva tri susreta gubila. To pokazuje našu snagu volje i karakter igrača kojima zajedno sa svima iskreno čestitam.
Inače, nismo dobro ušli u utakmicu, bili smo malo prazni, igrali pod pritiskom. Bez obzira na slabosti u prvom dijelu i činjenici što smo rano primili gol, a Englezi su mogli zabiti i drugi pogodak. Čovjek ima osjećaj da Hrvatska na ovom prvenstvu ne može izgubiti utakmicu.
Mi smo krajem prvoga dijela i ostatak utakmice sasvim dominirali na terenu, a oni su se odlično branili do fenomenalnog pogotka Perišića na ubačaj Vrsaljka. Englezi su samo preskakali igru prema Kaneu koji se nije vidio, a Sterling nije imao svježinu, pukao je.
Njima je nedostajao igrač u sredini terena koji bi primio i zadržao loptu, a mi smo to imali. Svaki put kada bismo okrenuli stranu, bili bismo opasni. Ali moram istaknuti posebno Perišića koji je iznikao poput Feniksa, a pogodak ga je strašno podigao. Imao je još i vratnicu, kao i protiv Rusa, prenio je loptu kod Mandžukićeva gola za pobjedu.
Pokazali smo da imamo veliku kvalitetu, najbolji vezni red na svijetu koji je u drugom dijelu apsolutno preuzeo konce u svoje ruke. Englezi su bili nemoćni, nisu mogli spojiti tri pasa, samo su prebacivali i nisu imali opasnih situacija osim kada je Vrsaljko obranio udarac nakon ubačaja.
Što se tiče finala s Francuzima koji su tu uz nas zasluženo, opet ću ponoviti svoj osjećaj. Francuzi su možda najzreliji na prvenstvu, kompaktni su, imaju sjajne pojedince, ali mi smo, što god da bude bilo - napravili čudo. Ovo je po meni najveći uspjeh hrvatskoga sporta i treba čestitati svima. Od trenera i klubova u kojima su ovi igrači ponikli te prošli kroz sustav da bi došli do ovoga.