Ako se referiramo na stare Grke, Mario Mandžukić u hrvatskoj reprezentaciji uživa status boga rata Aresa. Već u četvrti ciklus ulazi kao prvi napadač Vatrenih i Ante Čačić to ovog časa gotovo sigurno neće promijeniti. Premda na Euru nije dao gol, i iako je prevladavajući komentar za njegov izvedbe bio “zašto ga nije izvadio ranije”, pa čak je i izbornik priznao pogrešku što to nije uradio s Češkom, Mandžukić će igrati centarfora i u ponedjeljak s Turcima. Sve drugo bilo bi golemo iznenađenje.
Zašto? Na startu sezone zadržao je ulogu prvog centarfora Juventusa, makar će ona postati upitna kad Gonzalo Higuain dosegne optimalnu formu, i iako na Euru nije bio svoj, moćan poput razarača, po rejtingu, klasi i minulom radu ni Nikola Kalinić, ni Andrej Kramarić nisu toliko iskočili da su stisnuli Čačića uza zid s nedvojbenom porukom javnosti “ovaj mora igrati”.
Nije bio kao nekad
Kad se zna da Ares nije bio samo bog, nego i silnik i svađalica, a Mandžukić nema isključivo ulogu napadača već je i bitan utjecaj na atmosferu u reprezentaciji, i uvijek ga je klupa neizdrživo žuljala, razumljivo je što svaki trener dobro promisliti prije no što ga izostavi iz udarne postave. Jer kad se nije libio prkositi jednom Pepu Guardioli, izazvavši 3-4 manja ili veća incidenta na treninzima Bayerna, jasno je da s njim treba biti vrsni diplomat kako bi se eventualno postiglo da u bilo kojoj varijanti bude od koristi momčadi.
U nacionalnom dresu debitirao je još 2007. godine, ali Slaven Bilić dugo ga je vidio na boku, zbog fizičke snage i trkačke disponiranosti. Tek u ciklusu za Euro 2012. godine dobio je pravu ulogu napadača, iako su u prvoj utakmici tih kvalifikacija špice bili Petrić i Olić. S Grčkom u Zagrebu (0:0).
No, Mandžukić, koji je u Poljskoj zabio tri gola, a u Brazilu dva, iako ni na Mundialu nije blistao, na ovom Euru nije bio ni ubojiti ni silovit kao nekad, česte ozljede kroz sezonu nisu mu dale da uhvati pravi natjecateljski ritam, falilo mu je eksplozivnosti pa i kondicije za visoku razinu utakmica. Nakon priprema u kojima je zabijao, i starta Serie A gdje nije bio strijelac, dok god drži poziciju u Torinu, Mandžukić ima i “pole position” među Vatrenima. Što će se, međutim, događati tijekom sezone u Staroj dami, odgovorit će Massimiliano Allegri.
Prije godinu dana u Oslu, u porazu od Norveške 2:0, bio je jedan od najlošijih na terenu, u utakmici koja je presudila Niki Kovaču. U međuvremenu je pod Antom Čačićem igrao sedam utakmica i zabio pet golova, ali od toga čak tri San Marinu u trijumfu 10:0, a strijelac je bio i protiv Rusije u Rostovu, te Mađarske u Budimpešti.
Ostali u čekaonici
U četiri nastupa nije zatresao mrežu. Gol u dvobojima za bodove nema još od 12. lipnja 2015. godine i Italije u Splitu. U Maksimiru je zadnji put zabio Islandu 19. studenoga 2013. godine.
Hrvatska je za veći rezultat na Euru trebala više pogodaka napadača, a kad ti prvi špica ostane “na suhom” to je jasan pokazatelj gdje je bio jedan od problema. Ako imaš centarfora koji u četiri od sedam susreta nije dao gol, naravno da ne možeš biti zadovoljan i njegov status ne smije biti nedodirljiv. Pogotovo je upozoravajući podatak da je Mandžukić od zadnjih 30 nastupa za Kockaste mreže tresao samo u njih devet. Ni u svakoj trećoj utakmici.
Ipak, ovog časa Kalinić i Kramarić i dalje su u čekaonici. Od Čačića, ali i Mandžukićeve forme, ovisit će dokad. Već do listopada i utakmica s Kosovom i Finskom ponešto bi se moglo promijeniti. Čačić je startao na izborničkom poslu citirajući unuka:
- Deda, nemoj ni slučajno mijenjati Mandžukića.
Iako je u tom času bio u krizi, ponajviše zbog ozljeda, a Kalinićeva “cijev” se užarila od plotuna u protivničku mrežu, izbornik je stao uz Mandžukića. Kad već Turcima u Parizu nije zabio, eto mu nove šanse da mu to vrati! Segesta danas može poslužiti da zagrijavanje.