Klasična novinarska priča ovog vremena: Lovre Kalinić i Nikola Vlašić u Dinamo, za transfer snova što se tiče splitskog kluba, a onda oni iz petnih žila to demantiraju, na posredan način. Ono, “iz najbližih krugova igrača”. Kao izvor te senzacije navodi se “duboko grlo” iz svečane lože. Kako bilo da bilo, taj koji je osmislio vijest dana ne želi dobro splitskom klubu. To bi moralo biti jasno i najnaivnijima.
Predsjednik Hajduka Ivan Kos, istina, ima svoju formulu:
- Svi su na prodaju…
Navodno baš svi osim Nikole Vlašića su na prodaju. Ali - za Boga miloga, kad bi stigla neka enormna, kako se to kaže, nemoralna ponuda, čak i iz upravi i navijačima mrskog Dinama - pregrizao bi možda Kos zajedno sa svojim zaštitnicima iz Nadzornog odbora i to, prodali bi Vlašića. Uostalom, iz Hajduka su već trgovali sa Zdravkom Mamićem kad su prodali Andrijaševića.
U Poljudu su još nedavno objavili kako pripremaju prijedlog novog ugovora za Kalinića, u slučaju da njegovi ljudi ne uspiju naći adekvatan transfer u inozemstvu, onaj koji bi zadovoljio svih: klub, igrača, posrednike. Pitanje svih pitanja je odakle tolika tromost uprave jer je normalno da se mnogo prije isteka prijelaznog roka obavi dogovor s igračem.
Što Hajduk može ponuditi Kaliniću? Ništa posebno osim da se dogovore oko popusta, odnosno podjele budućeg transfera. Tako se svojevremeno radilo i sa Stipom Pletikosom, kad nema novca u kasi, onda se žrtvuje buduća zarada i podjela transfera od 70:30 posto u korist Hajduka, okrene se u 30:70, znači u korist igrača.
A što se tiče transfera Vlašića, već je toliko puta rečeno da ga se ne pušta nikako za manje od desetak milijuna eura. Tako je dogovoreno između predstavnika bivše uprave i Joška Vlašića, oca Niksija. Njegovo strpljenje kupljeno je bogatijim ugovorom i podjelom transfera.
Teško je predsjedniku Kosu, treba ga shvatiti. Naime, s jedne strane, kako se tvrdi, u klubu je zatekao mnoge dugove, a s druge strane izostala je zarada s europske scene.
Hajduk nije imao, što je nevjerojatno, za kupnju 24-godišnjeg napadača Matica Črnica, a radilo se o odšteti od 100.000 eura. Problem je bio najprije u činjenici da iz Hajduka nisu brzo reagirali po sugestijama trenera Marijana Pušnika pa je odšteta preko noći, to jest kad je Črnic zabio dva gola West Hamu, onda je slovenskom prvoligašu Domžaleu trebalo platiti 200.000 eura.
Objektivno, ni jedna ni druga suma za jedan ozbiljan klub ne bi trebala biti problem, odnosno u slučaju da nema eura u kasi mogla se, bolje rečeno morala se, izvesti gimnastika s nekim tko ima novca i želi ulagati u nogometni biznis. No, menadžment Hajduka na tu soluciju javno-privatnog partnerstva nije ni pomišljao, odnosno u slučaju da im je pala ta ideja, koja nije osobito originalna, izgleda nisu mogli naći ulagača. Zanimljivo je da je sam trener Pušnik u jednom trenutku pomislio kako bi mu bilo dobro uložiti tih 100.000, ali kako je visoko moralna osoba, koja ne želi zagaziti u menadžerske vode, Pušnik je odustao.
U međuvremenu su iz Rijeke odriješili kesu i kupili Črnica.
U svakom slučaju, nastavlja se demonstracija nemoći Hajduka i to pogađa navijače od kojih neki zaluđeni krivce traže na drugoj strani, na primjer u novinarima, koji navodno zločesto pišu o “bijelima”.